Dolaze novi trendovi: Hoće li plaćanje kešom uskoro izumrijeti?

Narativi o “smrti keša” traju godinama, ali 2025. slika je nijansiranija: gotovina nigdje nije potpuno nestala, no u sve većem broju zemalja postaje sporedna – a digitalna plaćanja probijaju se kao prva opcija.

Globalno, broj bezgotovinskih plaćanja i dalje snažno raste, a naročito skaču “brzi” transferi i e-novac. Pregled tržišta bilježi kontinuirani pad korištenja gotovine kroz pokazatelje poput podizanja sa bankomata, uz ubrzan rast transfera i e-novca.

U eurozoni se preferencije potrošača pomjeraju: 2024. je 55 posto građana izjavilo da u trgovini radije plaća karticama ili drugim bezgotovinskim sredstvima, dok većina i dalje želi da gotovina ostane dostupna kao opcija.

U SAD-u, “Dnevnik načina plaćanja” Federalnih rezervi pokazuje da je udio gotovine 2024. pao na 14 posto svih transakcija, pri čemu kartice čine oko dvije trećine po broju plaćanja.

Zemlje s razvijenim real-time infrastrukturama i mobilnim novčanicima ušle su u zrelu fazu ekonomija sa malom upotrebom gotovine; druge su u tranziciji; a dio tržišta ostaje “keš-intenzivan”. U eurozoni keš je i dalje najčešći način plaćanja po broju transakcija, ali mu udio ubrzano klizi.

Švedska je praktično “digital-first”, tek jedna od deset kupovina u prodavnici plaća se gotovinom, iako su vlasti zadržale naglasak na otpornosti i dostupnosti keša.

Kartice ostaju dominantne u trgovini i online, drže oko 2/3 plaćanja po broju; u eurozoni su prvi izbor u preferencijama. Kina je masovno “mobile-first”, gdje stotine miliona ljudi koristi Alipay/WeChat Pay.

Pix je nacionalni fenomen u Brazilu, koristi ga preko tri četvrtine stanovništva i širi se na automatska plaćanja. Indija kroz UPI ruši rekorde, a EU je usvojila regulativu o instant plaćanjima koja obavezuje banke da ih ponude 24/7.

U procesu prednjače nordijske zemlje s najmanjim udjelom keša i visokom penetracijom kartica i mobilnih rješenja. Kina ima najdublju integraciju mobilnih novčanika u svakodnevicu, dok su Indija i Brazil globalni lideri real-time plaćanja.

Glavne prednosti digitalnih plaćanja su udobnost i brzina, niži trošak za trgovce, bolja evidencija i borba protiv sive ekonomije, te finansijska uključenost. Primjeri Pix-a i UPI-ja pokazuju kako državne platforme mogu smanjiti naknade i proširiti doseg.

Ipak, proces nosi izazove kao što su privatnost i nadzor, digitalna isključenost, operativni rizik i otpornost, tržišna koncentracija i naknade, te geopolitičke napetosti oko domaćih platnih mreža. Švedska i Australija naglašavaju da keš mora ostati dostupan za krize.

Iako je udio gotovine u mnogim zemljama pao, većina stanovništva i dalje želi da keš postoji kao opcija. Prognoze govore da će pad trajati, ali ne linearno i ne svuda jednako.

Čak i u “najdigitalnijim” zemljama, gotovina ostaje strateška rezerva i socijalna sigurnosna mreža. U praksi, “funkcionalna bezgotovinost” mogla bi postati norma u mnogim razvijenim ekonomijama do kraja ove decenije.

Digitalno plaćanje pobjeđuje u praktičnosti i cijeni, keš gubi tlo, ali ostaje ključan za otpornost i inkluziju. Umjesto “smrti keša”, izvjesniji je dugi zalazak uz regulatornu zaštitu dostupnosti.