DONIRANJE ORGANA: Hrvatska na vrhu, BiH na dnu svjetske liste

Hrvatska vodeća zemlja po broju transplantacija, dok u BiH nedostatak krovne organizacije sprečava napredak.

“Teško je izgubiti kćerku, nadživjeti vlastito dijete. Ali mi je opet lakše jer znam da je moja Jasmina spasila druge ljude”, kaže Ferid Duraković, otac djevojke čiji organi su omogućili “novi život” za pet osoba u Bosni i Hercegovini.

Jasmina Duraković je prije tri godine sa ocem potpisala donorsku karticu, kojom se izjašnjava da želi da se u slučaju smrti njeni organi doniraju onima čiji život visi o koncu. Mjesec dana kasnije je zbog iznenadne aneurizme njena želja ispoštovana.

“Uopšte se nisam premišljao kad su me doktori pitali pristajem li da se njeni organi doniraju. Znao sam kakva je njena odluka bila”, kaže Ferid Duraković.

“Jasmina je uvijek bila zdrava. Pričali smo o tome kako svako treba postati donor organa, da nema većeg dara od toga, da se pomogne nekome. Kad smo naišli na štand na kojem su se prikupljali potpisi za donorske kartice, oboje smo odmah odlučili da postanemo donori.”

Duraković je dodao da i njegov sin planira da uskoro postane vlasnik donorske kartice.

Iako u Bosni i Hercegovini ima još zainteresiranih da budu donori organa, sama država im to otežava, kazala je prof. dr. Halima Resić, predsjednica Donorske mreže Kantona Sarajevo i šefica Klinike za hemodijalizu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

‘Nedostatak koordinacije’

Kako kaže, u BiH nema krovne organizacije za transplantiranje organa jer nema zajedničkog ministarstva zdravlja. Da takva krovna institucija postoji i da postoji koordinacija unutar države, smatra profesorica Resić, javnost bi se više upoznala sa mogućnošću doniranja organa te bi više ljudi bilo spremno spasiti živote drugih.

“Iako je odziv javnosti dobar kada su u toku akcije promoviranja i podizanja kolektivne svijesti u vezi doniranja i transplantiranja organa, sve se utiša kad se maknemo van vidokruga”, kaže Resić.

Profesorica Resić dodaje da Donorska mreža Kantona Sarajevo jedina djeluje u kontinuitetu, a da Donorska mreža BiH postoji samo na papiru. “Imamo 11.000 potpisnika, ali distribuiramo kartice širom zemlje. Nedavno smo poslali donorsku karticu osobi u Banjoj Luci, koja želi da bude donor”.

Koliko je ljekarima bitno da se podigne kolektivna svijest građana pokazuje i činjenica da su članovi porodica spremniji dopustiti da organi njihovih najmilijih budu posthumno donirani kad znaju da je taj član porodice vlasnik donorske kartice.

A znati da je vaše dijete spasilo druge znači puno, rekao je Ferid Duraković. “Znam da je pomogla drugima. I bilo bi mi teško da te ljude nisam upoznao. Četvoro njih i ja smo u redovnom kontaktu, viđamo se svakih 10-15 dana, kako ko može. Zajedno odemo na Jasminin grob. Ti ljudi su meni sada kao moja djeca, sve ih volim kao da su moji. A oni mene poštuju”.

Da je više osoba kao Jasmina, smatra profesorica Resić, koji su nosioci kartice donora organa, BiH ne bi bila na dnu svjetske liste, kada su transplantacije u pitanju.

“Verujem da bi dosta ljudi u BiH pristalo donirati organe, samo kada bi bili upoznati sa tom opcijom”.

Uspjeh Hrvatske

I dok je BiH na dnu liste transplantacija, Hrvatska je u protekle četiri godine, uz Španiju, vodeća zemlja prema broju realiziranih darivatelja (34 na milion stanovnika), te po broju transplantacija jetre i bubrega preminulih donora, kaže Mirela Bušić, Nacionalni transplantacijski koordinator Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske.

Hrvatska ima zakon pretpostavljenog pristanka, po kojem su svi građani mogući darivatelji ukoliko se ne izjasne protiv, a u Registru je dosada upisano blizu 2.000 osoba koje su izrazile protivljenje darivanju organa, napomenula je Bušić.

Samo prošle godine je 370 osoba dobilo priliku za “novi život” s transplantiranim organima 146 preminulih donora, čiji su organi presađeni.

“Ukupna lista čekanja na presađivanje organa smanjena je za 48 posto u periodu od 2009. do 2014. godine”, dodala je Bušić.

Poređenja radi, u 2014, kada je napravljen najveći pomak, u BiH su urađene 23 transplantacije, kazala je profesorica Resić. Ona napominje da ta zemlja ima dobre stručnjake i dobre transplantacijske centre, ali da je problem u razjedinjenom sistemu i nedovoljnoj informiranosti javnosti.

“Informisana porodica će u 50 posto slučajeva dati pristanak za transplantaciju organa preminulog člana porodice”, dodala je predsjednica Donorske mreže Kantona Sarajevo.

A, brzo donošenje odluka može biti kritično.

“Zahvaljujući izvrsnom organizacijskom modelu baziranom na mreži bolničkih koordinatora te vrsnim transplantacijskim timovima, hrvatska transplantacijska medicina doživjela je svoj puni procvat u 2010. te od tada uživa status lidera u tom području. Zahvaljujući tome, hrvatski pacijenti imaju privilegij da čekaju na presađivanje jetre i bubrega najkraće u Europi i svijetu”, rekla je Mirela Bušić.

Pet transplantacija u jednom danu

Primjer toga su ljekari i timovi Kliničke bolnice Merkur, koji su u martu u jednom danu izvršili pet transplantacija organa.

Transplantacijska koordinatorica Hrvatske kaže da je u cilju razvoja samodostatnih transplantacijskih programa i u drugim zemljama regije pokrenuta intenzivna saradnja u okviru Zdravstvene mreže jugoistočne Evrope (South-east European Health Network) koja je, između ostalog, rezultirala uspješnom bilateralnom saradnjom sa Federalnim ministarstvom zdravstva bh. entiteta Federacije Bosne i Hercegovine i Ministarstvom zdravlja Crne Gore u području presađivanja ljudskih organa.

Ta saradnja puno znači, napomenula je profesorica Resić.

Hrvatska je od 2007. godine članica Eurotransplanta, ugledne međunarodne organizacije za razmjenu organa, što nosi brojne prednosti, među kojima je i razmjena organa za hitne pacijente, bazirana na principima solidarnosti i reciprociteta.

Bosna i Hercegovina još nije član Eurotransplanta, kaže Resić, ali se teži tom članstvu.

Izvor: Al Jazeera

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE