Doprite do vašeg djeteta na pravi način

Navikli smo da djeci upućujemo kratke komande, opomene i zahtjeve i kad nas slušaju, mislimo da je sve u redu. Trebalo bi da razmislimo o porukama koje im šaljemo kroz te kratke fraze, jer to je ono što djeca čuju i razumiju

Govorimo im ovo: Požuri! Tišina! Budi miran! Hajde! Odgovori mi!

Djeca čuju ovo: Ti nisi važan. Nije važno šta ti želiš, nego ono što ja hoću da ti uradiš.

Kako da preformulišemo komandu: Ostalo nam je samo 10 minuta. Koliko vremena ti treba da završiš igricu? Daj mi još 15 minuta da ovo završim, pa ćemo razgovarati. Potrošićete malo više riječi na ovakvo obraćanje i možda nećete postići trenutnu poslušnost, ali kad se djetetu obraćate kao osobi, ono zna da ga vi uvažavate i rado odlučuje da sarađuje.

Govorimo: Pazi, pašćeš! Nemoj da diraš tog psa, ugrišće te!

Djeca čuju: Svijet je opasno mjesto, najbolje je da ništa ne radiš.

Kako da preformulišemo: Vodi računa o sebi, budi pažljiv. Ovako im poručujemo da treba da budu oprezni kad se upuštaju u rizik. Roditeljima je najteže na svijetu da prevaziđu svoj strah i da prihvate da je djeci neophodno da rizikuju i da će ona to svakako činiti – kad oni ne gledaju. Veće su šanse da djeca neće zaključiti da treba da kriju svoje rizike i da lažu roditelje zarad njihovog mira i da ćete biti upućeniji u njihove akcije, razmišljanja i situacije u koje upadaju i da ćete biti u poziciji da prihvate vaš savjet i da vam se blagovremeno obrate za pomoć, ako ih ne sputavate u otkrivanju svijeta.

Govorimo: Nemoj da vičeš, ne bjesni, prestani da plačeš, nemoj da se smiješ tako glasno…

Djeca čuju: Ne izražavaj svoje emocije. Ponašaj se normalno, kako god da se osjećaš – potiskuj (nisi normalan ako si suviše radostan, tužan, bijesan…)

Kako da preformulišemo: Šta te plaši? Kako se osjećaš, povrijeđeno, tužno? Šta te najviše povrijedilo? Šta te uznemirava? Ohrabrite dijete da artikuliše svoja osjećanja, da ih izrazi i ponašanjem i verbalno, da ih bude svjesno. Ako i sami radije potiskujete osjećanja i uvijek se trudite da se ponašate prihvatljivo i adekvatno, ovo je za vas veliki izazov i lekcija iz slobode, koju možete da savladate uz pomoć svog djeteta – djeca su spontana i iskrena, a to je dragocjeni izvor snage, koji treba sačuvati.

Govorimo: Koliko puta moram da ti ponovim?!

Djeca čuju: Glup si i neuspješan, nisi ni za šta…

Kako da preformulišemo: Pokušaj ponovo, znam da ti to možeš, hajde da probamo zajedno. Ako se radi o nečemu što uporno zahtijevate od djeteta, tiče se kućnih pravila i vođenja računa o potrebama drugih, napravite strategiju, jer vam ne vrijedi da se ljutite – dječja priroda je egocentrična i djeca ne misle na potrebe drugih, nisu ih svjesna. Dogovorite se s djetetom kako će se lakše sjetiti o čemu treba da vodi računa – napravite podsjetnike i stavite ih na odgovarajuća mjesta, neka to budu vaše šifre i tajni jezik znakova.

Govorimo: Sram te bilo, stidi se!

Djeca čuju: Ti si loša osoba, nisi normalan…

Kako da preformulišemo: Dešava se, svi griješimo, jer tako učimo i znamo kako da se sljedeći put postavimo u sličnoj situaciji. Dijete treba da nauči da voli sebe, a to se uči kroz prihvatanje, bez osude. Da li ste vi naučili da volite sebe?

nezavisne.com