1632221834 sasa ceci 10 7 750x468 1
AUTOR: H.D.
DATUM: ruj 22, 2021 @ 6:40
KATEGORIJA: Regija / Vijesti
FIXGEHALT

Broj vakcinisanih ne obećava uskoro imunitet kolektiva nigdje u regiji, Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj, gdje pocenat imuniziranog stanovništva ne doseže ni 50 posto, a posebno u Bosni i Hercegovini gdje je taj broj najmanji, tek oko 12% populacije. U BiH obaramo rekorde u četvrom valu po broju preminulih – prva država u Evropi, druga na svijetu po smrtnosti populacije zaraženih delta sojem korona virusa.

Bez obzira na ove fakte, i dalje u regiji nema porasta broja vakcinisanih.

U Zagrebu je održan javni skup pod nazivom Festival slobode, a jedan od glavnih govornika, putem video linke, bio je upravo iz BiH, dr. Semir Osmanagić. Poručujući kako „sami određujemo što unosimo u svoje tijelo” izjavio je: “Nacistička Njemačka je usvojila više od 1.500 antižidovskih mjera i zakona, kojima se zabranjivalo kretanje Židovima, da putuju željeznicom, avionom, autobusima, da studiraju medicinu, da kupuju u trgovinama, da se bave sportom“.

Da li to možemo tumačiti kao opasnu tvrdnju i pitanje – da li su svi koji insistiraju na porastu broja vakcinisanih i zaustavljanju širenja pošasti 21. vijeka nacistička Njemačka?

(Ne)sloboda ili sloboda koja ugrožava slobodu drugog u demokratskim državama, (ne)vakcinacija, razuvjeravanje korona-skeptika, antimaskerski i antivakserski pokreti, ali i krivnja medija – teme su koje na potpuno originalan način i otvoreno tumači u razgovoru za N1 dr.sc. Saša Ceci, znanstvenik sa Instituta Ruđer Bošković.

N1: Šta su po Vama ovakvi skupovi poput Festivala Slobode, održan u Zagrebu prošlog vikenda?

Dr.sc.Ceci: Svima nam je već, s punim pravom, dosta i pandemije i epidemioloških mjera i vijesti o zaraženima i preminulima. Već jako dugo osjećamo da nemamo nikakvu kontrolu nad svojim životom i da ne možemo utjecati ni na što jer su tamo neki stručnjaci koji se, uzgred budi rečeno, stalno svađaju oko pandemije, ali svejedno si uzimaju za pravo da nam nameću što bismo mi trebali ili ne bismo smjeli raditi.

U takvoj atmosferi mi smo nevjerojatno prijemčivi za bilo što što nam vraća osjećaj kontrole i toga da participiramo u donošenju odluka. Nešto što nam daje kakvo-takvo razumijevanje toga što se događa. U takvim situacijama mi ćemo nekad povjerovati u nešto što u normalnoj situaciji nikad ne bismo. Preko društvenih mreža pronaći ćemo istomišljenike, a mainstream mediji će, kad nas takvih bude dosta, vrlo rado ugostiti ove što izmišljaju te neke šašave priče koje nama sada izgledaju kao da u njima ima nešto. I naš kult se lijepo širi i popunjava. I imamo osjećaj da pripadamo nečemu velikome. I da razumijemo nešto o čemu ovi drugi, izvan našeg kruga, nemaju pojma. Naivci. Ovce za šišanje. Sheeple. Fakat ništa ne kuže.

Ovi naši izmišljači priča se sve više pojavljuju u medijima, influenseri s društvenih mreža će se vrlo rado slikati s njima i hvaliti ih da se malo te slave očeše i o njih – njima je to biznis model – što će i jednima i drugima donijeti nove pratitelje i poklonike, a onda opet evo i mainstream medija koji će nam im davati i veći značaj, jer imaju više nas koji ih prate i obožavaju. I tako ta spirala raste i sve nas je više i više.

Kako mi nismo neki kult koji samo želi da ih se ostavi na miru, preko društvenih mreža planiramo skupove i akcije. Osjećamo da radimo nešto važno i dobro. Veliko. Puno veće od nas. Veliki brojevi necijepljenih, budalaste izjave političara iz vrhova vlasti, i naš internetski mjehurić, soba jeke u kojoj su svi ljudi od kojih mnoge osobno ne poznajemo naši istomišljenici – sve to dodatno nas uvjerava da smo u pravu i u ogromnoj većini. Normalno je da želimo svima pokazati koliko nas ima – i ovima koji se slažu s nama, da ih ohrabrimo, i ovima koji se ne slažu, da shvate da su u manjini i da prestanu s tim glupostima.

Realnost se pokazala na skupu. Iako ima puno ljudi kojima je već dosta korone, ja sam svakako među njima, na skupu se pronašlo toliko različitih teoretičara zavjere da su i oni sami bili neuvjerljivi čak i onom malom broju ljudi koji su se tamo okupili.

Jedan od njih objavio je na svojem profilu da on nije ravnozemljaš, a da ga je redar na skupu uhvatio i objašnjavao mu da je gledao na youtubeu super video iz kojih je potpuno jasno da je Zemlja ravna. Gdje sam ja došao, pita se taj čovjek sada, a sigurno se ranije ljutio kad bi netko antivaksere ili antimaskere usporedio s ravnozemljašima. Na pravom si mjestu, prijatelju.

Čudesna ideja o navodnim piramidama je popularizirana- liječi koronu- ajde!?

N1: Znanstvenik ste – znate li ‘da li nas piramide u Visokom štite od svjetske pandemije korona virusom’?

Dr.sc. Ceci: Znam. Semir Osmanagić je jedan od tih koji su izgleda iskoristili i ovu priliku. Tako je on svoju čudnovatu ideju o piramidama u Visokom dodatno popularizirao među preplašenim i umornim ljudima kojima je dosta korone nudeći još jednu čudesnu ideju – da negativni ioni (čega točno, klora, ili kisika?) iz navodne piramide liječe koronu. Ajde?!

N1: Živimo u demokratskim društvima, tako bar kažemo. Da li demokratija dopušta i širenje neistina, ako su neistine, koje mogu biti pogubne po ljudske živote?

Dr.sc. Ceci: Demokracija znači da narod donosi odluke o upravljanju državom. Mi biramo svoje vladare. I smjenjujemo ih, što je najvažnija prednost demokracije, mirnim putem. Bez revolucija i građanskih ratova. No, da bi demokracija funkcionirala mi svi pojedinci moramo uložiti dodatan trud da se informiramo, da učimo nove stvari, da razumijemo psihologiju našeg donošenja odluka i zaključaka. Ali moderno društvo, moderni kapitalizam, ne ostavljaju nam vremena za to. Oni koji bi nas morali poticati na osobni rast – naše tvrtke, gledaju samo na profit i smanjuju troškove. A radno vrijeme nam je pojelo slobodno vrijeme tako da nam se uopće ne da učiti nešto doma nakon posla. Oni koji bi nas trebali informirati, mediji, također su tvrtke koje gledaju samo na profit. Vijest, informacija, njima je to samo proizvod koji ili, ide ili ne ide. Ako ne ide, treba ga ili zasladiti nekim skandalom, cirkusom, ili ga niti ne plasirati. Ako radimo nešto što se ne čite ili gleda – ljudi će otići drugdje, okretati program ili kupovati druge novine. Funkcionalna demokracija je u ovakvim uvjetima nemoguća.

N1: Da li postoje različita mišljenja naučnika?

Dr.sc.Ceci: Priča o svađanju znanstvenika oko mjera je samo još jedna medijska izmišljotina – postoji jasan znanstveni konsenzus. Postojao je i prije dvije godine. Neke pretpostavke na početku bile su različite jer nismo imali dovoljno podataka, ali ubrzo – već u trećem ili četvrtom mjesecu prošle godine znali smo praktično sve bitno što znamo i danas o novom koronavirusu.

Ali tada su se vijesti pretvorile u stranicu udžbenika što je, brate, ubibože dosadno. Pa su mediji počeli forsirati najgluplje rasprave oko toga tko je od liječnika u kojoj stranci. A daleko najgluplje pitanje koje se uporno postavljalo bilo je zašto postoji diskrepancija, odstupanje u broju zaraženih u lokalnim stožerima i onom glavnom, državnom. I svaki put im se odgovori da je konferencija za medije u dva popodne, da se na njoj prikazuju ovi od devet ujutro, a da lokalni stožeri na svom webu pokazuju i one koji dođu kasnije. I tako iz dana u dan neki novinar dramatično postavlja pitanje. Nakon dovoljno dana ljudi koji to ne slušaju pažljivo, dakle praktično svi mi, počnu sumnjati da se tu nešto skriva. Tko skriva? Političari, liječnici, znanstvenici, svi.

A onda je na ljeto prošle godina raznim vladama zatrebalo da se malo razbiju taj znanstveni konsenzus pa su potakli pojedine znanstvenike da malo zamute vodu, da iznose neke neprovjerene ili nategnute tvrdnje o tome da kovid i nije tako opasna bolest. Samo da dobiju manevarski prostor. Da ispadne da eto ima i znanstvenika koji tvrde da rješenje za naglo širenje zaraze nije lockdown ili oštrije mjere.

Mainstream mediji su oduševljeno prihvatili taj novi narativ jer je njihov glavni proizvod već predugo bio uvijek dosadan i isti. I tako smo mi slušajući njih i njihovu argumentaciju, umorni od mjera i nemanja kontrole, povjerovali da je sve gotovo. I dali političarima dozvolu da donose premalo mjera i prekasno.

I tako je ubijena suština demokracije.

Izvor : N1

Kako antimaskerima vratiti povjerenje u znanost i medicinu?

N1: Šta mislite o antivakserskim pokretima i antimaskerima?

Dr.sc.Ceci: Apsurd ove situacije je da antimaskeri žele isto što želimo i svi mi – do ovo već jednom završi, i istovremeno se bore, zajedno s antivakserima, protiv jedine stvari koja može zaustaviti koronu – cjepiva.

Potrebno je raditi na tome da se vrati povjerenje ljudi u znanost i medicinu. Znanstvenici i liječnici tu moraju više i pametnije raditi. Biti malo hrabriji, jer nije nimalo ugodno izložiti se napadima pripadnika tih grupa, ali i biti puno iskreniji i otvoreniji oko svega. Znanstvenici i liječnici imaju neke dileme i neke zablude – nitko od nas ne zna sve. I nije malo stvari koje mislimo da razumijemo, a zapravo ih ne razumijemo. O tome treba razgovarati i pomoći svima nama da dobijemo što bolji uvid u to što danas zaista dobro znamo.

N1: Stalo prozivate medije, smatrate ih najvećim krivcima – zašto?

Dr.sc. Ceci: Glavni problem su mediji. Ogroman i nerješiv. Jer oni ne žele shvatiti da medicina i znanost nisu politika pa da moraju prikazivati obje „strane“. Uporno forsiraju tu neku drugu stranu, a ovi šarlatani i muljatori, smišljači priča o piramidama i ionima, antiznanstveni antivakseri i antimaskeri, kao i razni korumpirani liječnici i znanstvenici, svi veselo uskaču u prostor koji im nude mediji. I tako potpuno uništavaju mogućnost da društvo bude kvalitetno informirano o stvarnosti i činjenicama. Kao da tražimo da uz geografa ili geologa na televiziji govori i ravnozemljaš, uz astronoma astrolog, a uz liječnika onaj što liječi rukama. Ili pogledom. Ili, šta ja znam, koristi silu iz Ratova zvijezda.

Mediji odluče- svaka nova smrt za publiku je dosadno ista. Ali, nije se prestalo događati!

N1: Kako ljude, i u Hrvatskoj i u BiH gdje brojke zaraženi trenutno samo rastu potaći na vakcinaciju – može li biti neki kontraskup Festivalu Slobode – bilo kakav provakcinalni skup?

Dr.sc.Ceci: Smisao skupa bio je da se ohrabre istomišljenici i zastraše protivnici. Možda ne bi bilo loše nekako ohrabriti ljude koji se zbog neodgovornih medija ili neinformiranih i pogrešno informiranih zdravstvenih djelatnika boje cijepljenja. Strah ljudi neće nestati time što će njihovi neistomišljenici marširati po ulicama. Oni moraju shvatiti da svi u demokraciji imamo puno veću odgovornost i za sebe i za ljude oko nas. I sad, kad vide da brojevi zaraženih rapidno rastu, a da u bolnicama na intenzivnim njegama i respiratorima završavaju dominantno necijepljeni, potrebno je da razmisle koliko je odgovorno i pametno to što rade.

U SAD-u sve češće umiru radijski voditelji antivakseri. Nažalost, iako umiru u velikim brojevima, to je bila vijest prije par dana i mediji sad više neće prenositi vijesti o novima. Svaka nova smrt je za čitatelje i gledatelje dosadno ista. Kao što je i ono što su ti ljudi radili prije smrti – javljali svojim slušateljima preko društvenih mreža da ne budu glupi kao što su oni bili. I cijepe se.

U medijima to nećete više čitati ni gledati, ali se nije prestalo događati. Ne budimo mi glupi zato što mediji žele da budemo, ili računaju na to.

LIDER