Dragana opisala kako se živi u Švicarskoj: “Kada platiš sve račune…”

Nije tajna da Srbi koji se odluče da život nastave u inostranstvu obično kreću put Švicarske, što zbog visokog standarda, što zbog dobrog i sigurnog života.

Besprijekorna, čista i uređena zemlja u kojoj su kriminal i korupcija apstraktni pojmovi, zapravo su samo privid o kojem svjedoče ljudi s Balkana koji tamo žive.

Prosječna plata u ovoj zemlji je oko 4.000 švicarskih franaka, odnosno oko 3.500 eura, a iznos zavisi od kantona do kantona. Ta cifra nama na Balkanu zvuči nestvarno i sigurni smo da bi se sa takvom platom ovdje živjelo bogovski, piše Telegraf.

Međutim, ta plata u ovoj zemlji nije dovoljna za život, kada se plate svi troškovi.

Prosječno domaćinstvo od dva člana za poreze, socijalno i zdravstveno osiguranje mjesečno izdvaja oko 2.600 franaka. Na hranu, stanarinu, odjeću i prevoz odlazi još 5.500 franaka.

Dragana Marković (45) iz okoline Svilajnca je u Švicarsku otišla prije više od 20 godina.

Pobjegla je za boljim životom i našla ga je u gradiću Montre na Ženevskom jezeru, ali kako kaže, uz velike žrtve i odricanja.

U početku je bilo baš teško, nikoga ne poznaješ, ne znaš jezik, ali sam vjerovala da ću uspjeti. Radila sam poslove za minimalnu platu, a kada platiš sve račune, ne ostane ti ništa – ističe Dragana.

Stanovi u Šviarskoj koštaju između 3.000 i 4.000 hiljade franaka, a ukoliko imate sreće da nađete smeštaj za 1.500 franaka, iz njega nikada nećete izaći.

Nezaposlenost u ovoj zemlji skoro da ne postoji, a i oni koji ne rade, dobijaju “mesečnu platu” od države i beneficije za iznajmljivanje stana.

U ovoj zemlji sve funckioniše kao švicarski sat, ali se zato i sve plaća. Gradski prijevoz je tačan, vozovi i autobusi stižu tačno u minut, ali zato vožnja vozom od jednog do drugog mjesta, između kojih ima 3 stanice, košta 4 franka u jednom pravcu. Za autobuski prevoz do centra Montrea i nazad treba da izdvojite oko 5 franaka.

U Švicarskoj postoje zakoni koje svi poštuju. Možda zato jer ako nešto prekršite, morate da platite kaznu i to ne malu. Na autoputu postoje brojni radari i ako prekoračite brzinu, na vašu adresu stiže kazna od nekoliko stotina franaka.

I Draganina porodica danas živi u Montreu, a kako kaže, viđaju se jednom sedmično. Ona dodaje da su ljudi otuđeni, zavisnost i ljubomora su česte pojave, a komšije skoro i da ne pričaju.

“Nama, koji smo iz Srbije i navikli smo da su nam najbolji prijatelji upravo komšije, ova situacija izgleda veoma čudno. Ako slučajno voziš bolji auto ili živiš u većem stanu od komšije Švajcarca, dolaziš u situaciju da ti se uopšte i ne javljaju na ulici”, ističe ona.

Ona kaže da se u Švicarskoj poštuju sva pravila, ma koliko vam ona zvučala bizarno. Tako i komšija može da vam zabrani da koristite prečicu do svoje kuće, jer je ona u njegovom vlasništvu. Dešava se da taj putić ograde, stave kapiju i ključ samo zato jer je to njihovo vlasništvo. Ako to ignorišete i nastavite da koristite prečicu, očekujte obavještenje iz opštine, upozorenje, a na kraju i kaznu.

“U selima nemate pravo da prođete nekom ulicom do svog doma ukoliko u njoj ne živite. Zbog toga, na primjer, morate kolima da kružite kako biste stigli do svog doma, iako do njega vodi i kraći put. Sve je ovdje regulisano i za svaki prekršaj postoji kazna. A kazne nisu male, zbog čega ljudi i poštuju sve”, dodaje Dragana.

U Švicarskoj u 12 sati svi odlaze na pauzu za ručak. Međutim, iako je standard visok, jedna cijela plata izdvaja se za račune i komunalije. A opštine redovno uvode nova pravila, koja vam dodatno izmame novac.

Tako su uvedeni posebni džakovi za smeće za svaku opštinu u kantonu, koji se razlikuju po bojama. Ako ste iz jednog dijela i vaši džakovi su, na primjer, bijeli, ne možete da bacite smeće u dio grada gdje su džakovi zeleni.

“Za deset džakova treba da izdvojite 30 franaka, što uopšte nije malo. Mi dnevno izbacimo i po nekoliko kesa smeća, a troškovi samo rastu”, objasnila je Dragana u razgovoru za “Telegraf” pre četiri godine.

Ljudima sa Balkana čudno je što u svom dvorištu ne smiju da posade drvo ili postave pomoćnu kućicu gde oni hoće. Komšije oko i iza vas imaju “pravo na pogled”, pa tako iz opštine dobijete uputstvo koja mjesta su pogodna, a koja ne. Možete da probate i da se dogovorite sa komšijama, ali to u većini slučajeva ne bude uspješno. Na kraju završite na suđenju sa nekom starijom gospođom jer vam nije dopustila da posadite jelu pored ograde koja razdvaja vaše kuće.

Još jedan veliki problem jeste skupa hrana. Oni koji žive blizu granica sa Njemačkom, Italijom ili Francuskom, osnovne namirnice za život nabavljaju tamo. U švajcarskim prodavnicama uglavnom se prate akcije i kupuje hrana koja je na popustu.

Prema njenim riječima, kriza je počela da se osjeća i u ovoj zemlji. Ukoliko već imate posao, vi ste “na konju”, ali ako tek treba da se zaposlite, to danas ide malo teže. Naime, otvorene granice su u zemlju dovele ljude iz Portugala, Španije i drugih zemalja, pa se osjeća nedostatak posla i veliki broj radne snage. Oni pristaju da rade i za mnogo manje para, što najviše pogađa Švicarce.

Međutim, i pored svih ovih loših strana, oni koji tamo odu, u Srbiju se vrate tek kada odu u penziju. Neki čak ni tada. Švicarska je ipak zemlja koja nudi mogućnosti za bolji život. Od vas traži da poštujete pravila i naviknete se na red i disciplinu.