Dramatičan tekst Vanity Faira: Ko će imati živaca spriječiti novi pokolj u Bosni

Ugledna novinarka Vanity Faira Žanin di Đovani (Janine Di Giovani), napisala je članak pod naslovom “Ide li Balkan prema još jednom građanskom ratu?” kojim se osvrće na dramatična dešavanja u Bosni i Hercegovini.

– Ta tri vruća dana u julu 1995. godine svijet je stajao po strani dok se u Srebrenici, inače neuglednom rudarskom gradu u istočnoj Bosni, kamo su žene nekad išle piti lokalnu vodu i moliti se za plodnost, događao genocid. Ali za nas koji smo proživjeli tri ratne godine prije tih strašnih dana ili izvještavali o tom razdoblju tuge, Srebrenica je postala snažan simbol inertnosti i nemoći međunarodne zajednice. Tog jula oko 8000 muslimanskih muškaraca i dječaka je uhvaćeno i odvedeno u smrt pred očima međunarodnih promatrača i mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Sinovi su istrgnuti iz majčinih ruku. Neki su ljudi molili za vodu ili za svoje živote prije nego što su bili prisiljeni kopati vlastite grobove, a zatim su ih ustrijelili i bacili unutra – navodi di Đovani na početku svog tekst.

Postoje stvarni izgledi za povratak oružanom sukobu

Autorica upozorava kako je to bilo prije cijele jedne generacije, a da je danas, prema nedavnom izvještaju koje je za Ujedinjene narode sastavio visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Kristijan Šmit (Christian Schmidt), bivši njemački ministar, Bosna i Hercegovina u neposrednoj opasnosti od raspada i postoje vrlo stvarni izgledi za povratak oružanom sukobu.

– Mnogima koji su gledali kako se bosanska tragedija odvija tokom tri desetljeća, ovaj mračni trenutak predstavlja déjà vu. U BiH se trenutno nalazi 600 pripadnika međunarodnih mirovnih snaga (EUFOR), a NATO ima moćno sjedište u glavnom gradu Sarajevu. NATO-ove stabilizacijske snage završile su mandat 2004. godine, a zamijenio ih je EUFOR. UN je obnovio EUFOR na još jednu godinu početkom novembra. Rusija, koja se miješa u BiH kao što to čini s mnogim državama širom Europe, zaprijetila je blokiranjem svih rezolucija ako se ne ispune različiti uslovi, u osnovi potkopavajući Schmidta, kvazi-cara Bosne i Hercegovine, čija je vlast uspostavljena kao dio Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995. – navodi se u tekstu Vanity Faira.

Autorica naglašava kako je Daytonski sporazum počinitelje masakra u Srebrenici nagradio teritorijem

– Daytonski sporazum okončao je rat, ali je imao duboke nedostatke. Iako je odmah zaustavio ubijanje, bosanske Srbe – počinitelje nasilja, uključujući masakr u Srebrenici – nagradio je teritorijem. Štaviše, sporazumi nisu vodili računa o tome da tranzicijska pravda dovede do ozdravljenja. Da budemo iskreni, Ričad Holbruk (Richard Holbrooke), američki diplomat koji je posredovao u sporazumu, nije pretpostavljao da će on trajati vječno. Tokom godina bilo je poziva da se sporazum revidira, ali to se nikad nije dogodilo. A mirovni sporazum, umjesto da promoviše mir, pomogao je u poticanju etnonacionalizma koji se zagnojio i danas popeo na alarmantni nivo – navodi Vanity Fair.

Dodikova prijetnja

Autorica navodi da je u oktobru Milorad Dodik, ultra-nacionalistički vođa Republike Srpske u kojoj dominiraju Srbi,ponovio svoje namjere da se njegova republika odcijepi.

– Vježbe srpske policije u blizini planine Jahorine, nekadašnjeg skijališta blizu Sarajeva, poslale su uznemirujuću poruku. Početkom 90-ih godina, Jahorina je korištena kao baza s koje su Srbi ispaljivali svoje minobacače na Sarajevo. Mi koji smo živjeli u tim vremenima bili smo prestravljeni onim što dolazi s Jahorine. Mnogi upućeni promatrači gledaju na nedavna zbivanja u BiH i strahuju od izbijanja novog rata. Situaciju pogoršava očita namjera Rusije da destabilizira Evropu. Ruski predsjednik Vladimir Putin gomila vojsku na ukrajinskoj granici; Putinov saveznik i bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko odgovoran je za hiljade očajnih iračkih i kurdskih azilanata koji se sada smrzavaju na poljskoj granici – navodi di Đovani.

Ko će ovog puta spašavati BiH?

Autorica postavlja pitanje ko će ovoga puta pojuriti spasiti BiH.

– Hoćemo li ponovo gledati kako se bivša Jugoslavija raspada?

Autorica se točno prisjela gdje je bila kad je počeo prvi raspad – rat u Sloveniji – u ljeto 1991. godine intervjuirala je Martu Gelhorn (Martha Gellhorn), treću ženu Ernesta Hemingveja (Ernest Hemingway) i uglednu ratnu izvjestiteljicu koja je svjedočila Španlskom građanskom ratu, Danu D i Vijetnamskom ratu. Odmarajući se od razgovora, pratile su BBC na malom televizoru u njezinoj kući u Velsu. “Ovo je početak kraja Evrope”, rekla je Gellhorn, pušeći dugu tanku cigaretu.

– Nije bila posve u krivu. Rat u Sloveniji je završio nakon 10 dana. Ali onda je došla na red krvava Hrvatska. U aprilu 1992. godine počelo je rasparčavanje Bosne i Hercegovine. Janine je bila dovoljno privilegirana da bude članicom međunarodnog novinarskog korpusa sa sjedištem u Sarajevu, prekrasnoj, umirućoj prijestolnici koja je odbila kapitulirati.

Autorica teksta kaže kako voli taj grad zbog njegove otpornosti, humora, snage i. iznad svega, odbijanja da se preda unatoč opsadi koja se doimala srednjovjekovnom u svom divljaštvu. U tom društvu bila je Christiane Amanpour, koja je Bosnu smatrala Vijetnamom naše generacije. Bili su tu i fotografi poput Toma Stoddarta, koji je prošlog mjeseca izgubio bitku s rakom; filozofi poput Bernarda-Henrija Lévyja; intelektualci poput Susan Sontag, koja je djelomice došla kako bi u ratnom Sarajevu postavila “U očekivanju Godota” Samuela Becketta; te Annie Leibovitz iz Vanity Faira, koja je stajala na obali rijeke i fotografirala djecu koja su, nakon što su tako dugo živjela bez igre, nestrpljivo zaronila u vodu na vrhuncu vrućeg ljeta 1993. godine.

– Ljeta su prelazila u brutalne jeseni dok su kolone izbjeglica marširale iz zapaljenih gradova. Jeseni su se pretvorile u hladne zime, tokom kojih su ljudi, kako bi se zagrijali, palili knjige i cijepali drveće u gradskim parkovima, kao što su to činili i građani Berlina u zimu 1945. godine. Amputacije su obavljane na hiljadama ljudi koji su zadobili ozljede od snajpera ili bombardiranja. Fudbalsko igralište pretvoreno je u groblje. Djecu su granate ubijale dok su izlazila na igru, a njihova krv je bojila snijeg. Bosanci, pripadnici kulture konzumenata mesa, opstajali su na riži od koje su pravili sir, kruh i vino – prisjeća se autorica ratnih dana.

– A etničke napetosti ipak su bile posvuda. Susjedi su se okomili na susjede. U pojedinim četvrtima grada vodile su se borbe prsa o prsa i rovovske borbe koje su podsjećale na Prvi svjetski rat.

Di Đovani se prisjetila scene s fronta kada su se vojnici na dvije različite strane, koji su se međusobno poznavali, komunicirali jedan s drugim.

– Kako je tvoja sestra?” jedan bosanski Musliman – student-vojnik u tenisicama – doviknuo je svom kolegi iz razreda koji se samo nekoliko metara dalje od njega bori na srpskoj strani. Bio je to prije svega dvorišni rat – prisjetila se Di Đovani.

Povlače se linije

– I tako smo opet tu. Srpski čelnik Dodik traži da se Republika Srpska povuče iz saveznih agencija i stvori vlastitu vojsku. Rusija, koja je oduvijek podržavala Srbe, svoju pravoslavnu braću, rijetko se zadovoljavala sjedenjem po strani. I Hrvati u Federaciji dižu glas da žele svoj entitet, nezavisno o svojim susjedima Muslimanima. Povlače se linije – upozorava autorica.

Di Đovani se pita da li će svijet opet stajati po strani.

– Ko će imati živaca ili sredstava spriječiti još jedan pokolj? Evropa je nakon rata dobila zadatak da upravlja Bosnom, a ta je vlast stavljena u ruke visokog predstavnika. Ali tokom godina bilo je velikih problema, uključujući optužbe za korupciju i premještanje sredstava unutar bosanske vlade. I dalje postoji nezadovoljstvo što Bosna nije bliže ulasku u Evropsku uniju, što je trebalo biti dio sporazuma. Danas, s rastućim siromaštvom i pandemijom Covida-19, koji uzimaju svoj danak, napetosti u regiji vjerovatno su na najvišem nivou od završetka posljednjeg rata – naglašava se u tekstu Vanity Faira.

„U BiH dolazi zima“ – citira Di Đovani čuvenu rečenicu iz serije Igra prijestolja, čiji su dijelovi snimani u obližnjem Dubrovniku.

– Moramo učiti iz prošlosti i krvoprolića koje je ona izazvala kako bismo zaustavili još jedan rat, iako obilježavamo užasan početak posljednjeg, zaključuje Žanin di Đovani za Vanity Fair.