Dvije trećine djece nosi premalu obuću, a za školu im trebaju četiri para: Evo kako to riješiti odjednom

Od sredine augusta pa do prvog septembra svaka kuća sa školarcem ima isti ritual – kupovinu uz sve one pregovore oko toga šta je djetetu stvarno potrebno, a šta je samo “vidjelo kod drugih”. Jedna od najvažnijih stavki na spisku je obuća, koju ne bi trebalo kupovati napamet. A većina nas upravo to radi.

Istraživanje stranice BlitzResults.com iz 2020. pokazuje da čak dvije trećine djece nosi pogrešan broj obuće. Ustvari, više od polovine roditelja nikada nije stvarno izmjerilo dječje stopalo. Umjesto toga oslanjaju se na vlastitu procjenu i onaj klasični stisak vrha palca.

I u tome nema ništa loše. Ova metoda djeluje kao najbrži način za izmjeriti veličinu stopala, naročito kada smo u gužvi. Međutim, često nas može i prevariti. Dječje stopalo je jedini dio tijela koji raste bez ikakve najave. Dok ćete visinu primijetiti jer se hlače preko noći “prepolove”, rukavi ostanu kratki, a jakna se prestane zakopčavati, broj cipela nećete vidjeti iz prve.

Kod djece školskog uzrasta broj se u prosjeku promijeni svakih pet do šest mjeseci, uz nagle skokove kad se najmanje nadate. Zato podijatri preporučuju provjeru svakih četiri do šest mjeseci. Najlogičniji trenutak za to je upravo sada, prije nego što počne period u kojem će dijete hodati, trčati i skakati možda čak i više nego na raspustu.

Dvije minute prije nego krenete u kupovinu

Ne treba vam ništa osim papira, olovke i djeteta koje pristane stajati mirno četrdesetak sekundi. Ono što treba znati su četiri sitnice koje većina nas radi pogrešno.

Dijete mora stajati, ne sjediti. Kad stopalo nije opterećeno tjelesnom težinom, kraće je i uže nego u stvarnosti. Mjerenje dok dijete sjedi često može dati neprecizan broj obuće.

Ne mjerite ujutro. Stopalo tokom dana blago nabubri pa je popodnevna mjera realnija, a upravo popodne dijete i provodi najviše vremena u obući.

Mjerite obje noge. To što je jedno stopalo malo veće od drugog daleko je češća pojava nego što mislite.

Ako je između dva broja, uzmite veći. Za rast treba ostaviti prostora, otprilike koliko širina palca ispred prstiju.

Stavite papir uza zid, neka dijete stane petom uz zid, obilježite gdje završava najduži prst i izmjerite. Onda zapišite datum negdje gdje ćete ga naći za pola godine. Zvuči kao pretjerivanje, ali taj zapisani datum je jedina stvar koja vas sljedeći put spašava od pogađanja.Zapamtite, mališani se gotovo nikada ne žale na male cipele. Najčešće zato što i ne razumiju da im u njima nije ugodno. Stopalo se prilagodi, prsti se skupe, a dijete nastavi trčati po dvorištu kao da je sve u redu.

Zašto se tačan broj isplati četiri puta

Ove dvije minute vremena isplate se jer se ono što na spisku stoji kao jedna stavka – “obuća za školu” – u praksi dijeli na nekoliko pari, od kojih su gotovo svi neophodni.

Obično su potrebne jedne očuvane i čiste, patike za tjelesni. Druge patike su za igru, izlazak vani s loptom i treba računati da će one biti uništene do oktobra. Treći par obuće je za svakodnevno hodanje, i on treba biti čvršći i topliji, da može premostiti jesenju kišu, školske izlete i sve što dođe između. I na kraju, u nižim razredima od prvog dana su potrebne i pape.Sve ukupno, radi se o četiri para obuće za jedno dijete, a većina roditelja pita se kako ih sve priuštiti u istom mjesecu.