Emela ruši predrasude, majka je tri djevojčice, supruga i ponosna vojnikinja u OSBiH

Majka, supruga, žena vojnik, domaćica, kuharica i buduća hafiza…samo su neke od titula koje krase Sarajku Emelu Mujanović.

Za sve njene ljubavi malo joj je 24 sata u danu, ali kako je za Faktor kazala, ništa joj nije teško jer voli rad a ne ljenčarenje.

Mujanović se Oružanim snagama BiH priključila prije deset godina.

– Oduvijek sam voljela vojsku, policiju vatrogasce, volim uniforme jer mi je otac uvijek nosio uniformu. Bio je policajac i vjerovatno se ta ljubav rodila zahvaljujući njemu. Sretna sam jer na ovaj način mogu biti koristan član društva, biti na usluzi drugim ljudima, to me čini sretnom i zadovoljnom. Naročito volim svoju domovinu i želim da joj budem na usluzi – priča Mujanović.

Emela se voli baviti sportom, pa joj vojne vježbe i druge vojne aktivnosti ne padaju teško, naprotiv.

– Volim svoj posao jer u njemu imam sve što volim. Inače sam sportski tip tako da uživam u fizičkim vježbama, vojnim obukama i ostalim vojnim aktivnostima. Ovaj posao podrazumijeva dosta aktivnosti, nema sjedenja, već konstantan rad – pojašnjava.

U Grčkoj je završila Akademiju za aktivne podoficire koja je trajala tri godine. Ističe da je to iskustvo koje će pamtiti cijeli svoj život. Kaže da je bilo izuzetno teško, i psihički i fizički, ali da je vrijedilo.  

Kolege je uvažavaju i cijene, ne prave razliku između nje i muških kolega, mada se, kako kaže, nađe i poneki kolega koji smatra da vojska nije za ženu.

– Ljudi često imaju predrasude, sude po izgledu, ali ja rušim predrasude. Svojim radom, trudom i rezultatima pokazujem da mogu parirati svakom muškarcu u radnim zadacima – kaže Mujanović.

Kada dođe kući, iz vojnika, Emela se preobražava u pravu damu, oblači elegantne haljine, pokriva svilene hidžabe te kada je sretnete nemate osjećaj da se radi o vojnikinji.

– Volim lijepe stvari, volim lijepe haljine, kao i svako žensko. Ženska duša šta god ona radila ostaje nježna i ženstvena – poručuje sagovornica.

Emela je majka tri djevojčice, najmlađa kćerka ima godinu, srednja tri a najstarija pet godina.

– S obzirom da su djevojčice još male i da dosta toga ne mogu i ne znaju same stalno moram da budem uz njih, da im pomažem. Volim da vrijeme provodim s njima. Nikada ne prestajem raditi, samo mi je u kući druga uloga. Radujem se poslu ali isto tako se radujem povratku sa posla kući, porodici. Sve se stigne kad se ima volje i želje. Pored svega počela sam da učim Kur`an napamet, volim da crtam, završila sam Srednju umjetničku školu. Također heklam,  stvari za svoje djevojčice, kapice i šalove. Nezaobilazni su treninzi i sportske aktivnosti. I kao i svaka majka, domaćica kuham i u tome uživam. Uglavnom veoma sam aktivna – ističe Mujanović.

Njena vodilja kroz život je da bude dobar čovjek, insan i da je ljudi takvu pamte.

– Kažem sebi često budi dobročinitelj ne zbog ljudi nego zbog Boga jer On voli dobročinitelje i trudim se da, kad me više ne bude ljudi mogu reći bila je dobar insan – zaključuje Mujanović.