Evropljani doživjeli šok tokom Svjetskog prvenstva: Shvatili koliko su siromašniji i nerazvijeniji od Amerike

Evropljani rijetko ljetuju u Americi: predaleko je, a posljednjih godina i preskupa. Osim kada je u pitanju Svjetsko prvenstvo. Dok ovog ljeta prate svoje reprezentacije širom SAD-a, mnogi navijači otkrivaju country muziku, ranch sos i – možda najviše od svega – masovno bogatstvo američkih predgrađa. „Čovječe, hahahaha, ovo je benzinska pumpa“, napisao je jedan Nijemac na internetu nakon što je vidio Buc-ee’s, lanac ogromnih odmorišta uz autoputeve u Teksasu.

Ubrzano odmiče

Američko bogatstvo koje fascinira turiste istovremeno zabrinjava evropske elite. Amerika, nekada ravnopravan partner, djeluje kao da ubrzano odmiče. Mario Draghi, ugledni italijanski državnik, evropsku ekonomsku stagnaciju naziva „egzistencijalnim izazovom“. Zbog toga se vodi žestoka rasprava među ekonomistima o tome kako pravilno mjeriti ekonomski jaz između Evrope i Amerike.

Na jednoj strani nalazi se Paul Krugman, američki nobelovac. Na drugoj Philippe Aghion, francuski ekonomista i također dobitnik Nobelove nagrade, te Luis Garicano iz Španije. Njihov spor podsjeća na finale Svjetskog prvenstva u ekonomiji.

Tradicionalni pokazatelji, koje podržavaju Aghion i Garicano, pokazuju da je francuski BDP po stanovniku, izražen kao udio američkog, od 1990. godine pao za oko 15 procentnih poena. Slična slika vidi se i u ostatku zapadne Evrope.

Krugman, međutim, smatra da se koristi pogrešan metod. Po njegovom mišljenju, preciznije je koristiti takozvani „trenutni PPP“ (paritet kupovne moći), koji za svaku godinu iznova prilagođava podatke o BDP-u. Prema toj metodi, Evropa već decenijama uglavnom drži korak s Amerikom.

Kako Evropa može zaostajati, a da ne postaje siromašnija?

Krugman tvrdi da se iza naizgled paradoksalne situacije krije tehnološki napredak. Američki tehnološki sektor raste mnogo brže od evropskog. To povećava američki ekonomski rast, ali istovremeno obara cijene tehnoloških proizvoda širom svijeta.

Time koristi ne ostvaruju samo Amerikanci nego i Evropljani, jer mogu kupovati jeftiniju tehnologiju. U određenim okolnostima, tvrdi Krugman, koristi od američkih inovacija mogu biti podijeljene gotovo ravnopravno između obje strane Atlantika.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ipak, kritičari smatraju da je takav scenario malo vjerovatan. Krugmanova računica pretpostavlja da Amerika ne uspijeva značajno povećati prodaju svojih proizvoda po nižim cijenama, što je teško zamisliti u stvarnosti.

 Da li brojke uopće mogu dati jasan odgovor?

Robert Inklaar, stručnjak za paritet kupovne moći sa Univerziteta u Groningenu, ističe da podaci ne podržavaju u potpunosti Krugmanovu teoriju. Kada bi Evropa zaista profitirala od sve jeftinijih američkih tehnoloških proizvoda, razlike između različitih metoda mjerenja nestale bi kada se posmatra potrošnja, a ne BDP. Međutim, one i dalje postoje.

Aghion i Garicano tvrde da je većina razlika između pokazatelja rezultat statističkih ograničenja. Problem je u tome što je izuzetno teško upoređivati cijene različitih proizvoda kroz vrijeme i između država.

Sir Morbier, tipičan francuski sir, teško je uporediti s američkim Monterey Jackom. Neki proizvodi postoje samo na jednom tržištu, dok se drugi pojavljuju u različitim periodima. Nijedan indeks cijena ne može istovremeno precizno pratiti navike potrošača i omogućiti savršena međunarodna poređenja.

Ipak, ni Aghionov tim nema potpuno uvjerljiv odgovor. Moguće je da neke promjene cijena, posebno u tehnologiji, nisu dovoljno dobro zabilježene u službenim statistikama, zbog čega tradicionalni pokazatelji možda potcjenjuju evropski napredak.

 Test šetnje ili test vožnje?

Kako rasprava postaje sve komplikovanija, ekonomisti sve češće posežu za svakodnevnim primjerima.

Krugman predlaže „test šetnje“: ako Evropa zaista osiromašuje, zašto se život u evropskim gradovima i dalje čini tako ugodnim i kvalitetnim?

Garicano uzvraća „testom vožnje“. Američka predgrađa možda nemaju šarm srednjovjekovnih evropskih gradova, ali bogatstvo je vidljivo na svakom koraku – od velikih kuća do garaža punih automobila.

Oko čega se svi slažu?

Uprkos žestokoj raspravi, obje strane priznaju nekoliko stvari.

Prvo, Evropa raste sporije od Amerike.

Drugo, to predstavlja ozbiljan problem. Čak i ako Evropljani indirektno imaju koristi od američkih inovacija, dugoročno se ekonomija ne može oslanjati na tuđi rast.

Treće, era umjetne inteligencije mogla bi biti mnogo manje opraštajuća od prethodnog tehnološkog talasa. Ako Evropa ne uspije razviti vlastite globalne tehnološke lidere, jaz bi mogao postati još veći.

Evropski navijači koji ovog ljeta putuju Amerikom i sa čuđenjem gledaju ogromne benzinske pumpe poput Buc-ee’sa već imaju svoj odgovor na pitanje ko trenutno vodi u toj ekonomskoj utakmici.