Fra Ivo Marković: Moć muzike Halida Bešlića – osluškivanje duše zemlje

Fenomen popularnih pjevača i muzičara koji označavaju i prelamaju epohe prati ljudski život i historiju. U svoje doba grupaBeatlesisvojom pjesmom su artikulirali slutnje većine čovječanstva i bili jedan od najvećih prevrata u ljudskoj historiji. Sve historijske mijene ljudskoga duha reflektirale su se u umjetnosti i duhovnosti, jednako u književnosti, likovnosti, religijama i muzici.

Neprestance iskrsavaju pjevači koji svojim glasom, stilom i pjesmom povezuju veliki dio ljudi našega svijeta, (aktuelno je spomenuti danasTaylor Swift…)  I u našem okruženju neki pjevači svojim odlaskom su izazvali masovnu tugu i veličanstven ispraćaj, poputOlivera Dragojevićau Hrvatskoj,Đorđa Balaševićau Srbiji iHalida Bešlićau Bosni i Hercegovini.

Zajednička značajka svih tih pjevača je prepoznatljiv i komunikativan stil koji pogađa opće osjećanje života slušateljstva, odabir kvalitetnih pjesama i pozitivna orijentacija koja ne priznaje nikakve granice među ljudima i promovira opće vrednote ljubavi, povjerenja, prijateljstva i zajedništva.

Ispraćaj Halida Bešlića pogodio je većinu ljudi Bosne i Hercegovine i šireg i daljeg okruženja.Ljudi su Halida ne samo iskreno žalili, nego su osjećali da su svojim ispraćajem dužni biti sudionici i promotori njegova života i djela.Aktualne analize fenomena Halida Bešlića uglavnom ostaju na izuzetnoj kvaliteti njegove osobe, humanosti, humanitarnosti, sućuti i odanosti, poštovanju i prihvaćanju svih ljudi koje je susretao.

Međutim ono glavno, kako je Halid svojom pjesmom postigao toliki učinak i misiju zaobilazi se, a u tome zapravo leži sva tajna njegova tolikog uspjeha. Iako je Halid bio vrlo popularan, tek mali broj ljudi ga je susretao i poznavao, a njegove pjesme je slušao neizmjerno veći broj ljudi u kojima je Halid svojom pjesmom stvorio imaginaciju koja je te ljude pogađala, pokretala i povezivala.

Pri opisu Halidove muzike valja imati na umu da muzika ne postoji, postoje samo valovi u koje priopćitelj kodira svoju poruku i šalje je na uho primatelju koji prima te valove i u mozgu kreira sadržaj priopćene muzike.Moć muzike je čudesna jer je zapravo sve stvorenje (materija) u svojoj biti val, u svome subatomskom počelu.

SlikaricaCarolyn Boydu pokušaju da oslika muziku naslikala je muzičara kako prislanja uho na zemlju i osluškuje dušu zemlje.

Dakle muzikom osluškujemo bit stvorenja. Svakako i Halidova muzika krije u sebi naznake koje i ne slutimo, a koje nesporno utječu na slušatelje. No, svakako je moguće analizirati Halidovo pjevanje dostupnim analitičkim standardima.Moć Halidova pjevanja je prije svega u njegovu glasu, u impostaciji i intonaciji glasa, u osluškivanju i susretanju duhovnih i emotivnih potreba slušateljstva te u poruci u pjesmama.

Glas Halida Bešlića temeljna je njegova značajka. Fonetski Halid cjelovito izgovara svaku riječ, nema progutanih slova, svaka riječ i svako slovo u riječi su važni, rečenice  njegovih pjesama su kratke, logično naglašene i jasne.

Halidov glas ne izvire samo iz akustike njegove usne šupljine, nego se u glasu reflektira čitavo tijelo, sav život i snaga tijela, naročito u ravnim tonovima. U svakoj pjesmi, u svakome trenutku Halid je svom svojom osobom u glasu, što reflektira iskrenost i u slušateljstvu izaziva osjećaj povezanosti i pozornosti. Boja njegova glasa je puna topline i odanosti.

Halidov glas ima težinu, gravitas– rekli bi latini, engleski gravity, koju imaju samo izuzetno harizmatične osobe i izvježbani glumci. Takvi ljudi kada samo izgovore riječ, ta riječ ima težinu i izaziva pozornost. Kada slušamo Halida kako govori, gotovo je neprepoznatljiv, međutim njegovo pjevanje je savršeno.

Ta sonornost Halidova glasa reflektira njegovu osobu koja odjekuje u duši slušatelja i s kojom slušateljstvo komunicira i identificira se. Halidov se glas lako sluša, nenametljiv je, ne umara, ne dosađuje, možemo slušati 10-ak njegovih pjesama a da ne doživimo monotoniju.

Halid Bešlić je birao pjesme koje imaju stanovitu literarnu vrijednost, dostojanstvo i poruku koju je on lično osjećao da je želi saopćiti svojom pjesmom. Halid nipošto nije dopuštao sebi da imalo podlegne aktualnom strastvenom idiotizmu glazbe i teksta prisutnom u popularnoj “novo-komponovanoj” narodnoj muzici (pr. “u čošku kafane ti sjediš sa njom, a ja razmišljam da napravim lom”).

Halid kao vrhunski umjetnik znao je da je njegov auditorij, slušateljstvo, najvažniji segment muzičkog događaja. On je osluškivao svoje slušatelje, njihove duhovne i emotivne potrebe, njihovu bol i čežnje i prema tim potrebama svoga slušateljstva birao je pjesme, to mu je bio glavni kriterij odabira pjesama.

U Halidovim pjesmama draga osoba nikada nije u nekom posjedu. Draga osoba uvijek izmiče ili se primiče, “otkad me više ne voliš”, “proljeće a u meni jesen je”, “ako te zaboravim, ne zaboravi ti mene”.

Čovjek je redovno u čežnji i bolu za dragom osobom –  ljudska sreća nije u osobi, nego u relaciji, u odnosu s dragom osobom koju teži susresti, – u našem jeziku riječ sreća dolazi od susreta, sretni smo samo kada smo susretnuti, sreća nije u nama, nego između nas i ljubljene osobe.

Ta draga osoba je simbolična, ona je i zavičaj, i rodna kuća, i dragi prijatelji i osobe koje su postale dio našega života. Redovno smo na putu, izvan ambijenta naše sreće, i želimo se vratiti, čeka nas ljubljena osoba, stara majka i naši najdraži.

Halidove pjesme u slušatelja stvaraju čaroliju koja budi zapretana područja osobe, razbija predrasude i blokade, oživljuje i otvara perspektive. Ta čarolija ne može ostati samo u osobi, ona traži eho u drugoj osobi i kada ga pronađe, stvara zajednicu bliskih duša koje požele zajedno pjevati te pjesme.

Ta zajednica može biti samo društvo poznatih, međutim ta čarolija zahvaća brojne slušatelje i pjevače Halidovih pjesama u pokret koji prelazi sve granice  među ljudima i uklanja negativne sadržaje koji zaustavljaju bratsku i sestrinsku povezanost svih ljudi u ljubavi i uzajamnom prihvaćanju.

Ta čarolija koju je stvorila Halidova muzika silovito se probudila i osnažila na vijest o njegovoj smrti. Svi oni u kojima je odjekivala i djelovala ta čarolija željeli su je iskazati kao nešto najdraže i sveto u njima i osjetiti zajedništvo ljudi koje je čarolija Halidove pjesme povezala u društvo prijatelja.

Njegova društvena harizma (dobrota, jednostavnost, plemenitost, humanost) trajala je za njegovog života,ali njegove jedinstvene interpretacije, koje uključuju stotine objavljenih i neobjavljenih snimaka, nastavit će živjeti i stvarati Halidovu čaroliju.

*Tekst izvorno napisan za Forum Eksperata za bolju Bosnu i Hercegovinu, prenosimo ga uz dozvolu autora

Fra Ivo Marković je bosanski franjevac, profesor na Franjevačkoj teologiji, voditelj interreligijske službe u Sarajevu i osnivač klutnog hora “Pontanima”, koji je zapaženo nastupao širom svijeta.

radiosarajevo.ba