ivo markovic foto1
AUTOR: H.D.
DATUM: stu 6, 2021 @ 19:30
KATEGORIJA: BiH / Vijesti
FIXGEHALT

Velikosrpska Srbija i Republika Srpska se naoružavaju, srbijanski avioni, helikopteri i tenkovi prijeteći kruže oko granice s Kosovom, policija Republike Srpske izvodi oružane vježbe na Jahorini odakle su 1.425 dana bombardirali Sarajevo, Srpska pravoslavna crkva kao avangarda velikosrpstva vrši sa crnogorskom policijom desant na Cetinje niječući crnogorsku državu, nacionalnost i crkvu, patrijarh Porfirije posjećuje Prijedor i ne spominje Tomašicu, najveću masovnu grobnicu iz repertoara velikosrpskog genocida i ljuti se što je Crna Gora usvojila rezoluciju o genocidu u Srebrenici.

NER FIT

Piše: Fra Ivo Marković

Dodik prijeti da će podijeliti središnje državne institucije BiH, Armiju BiH, državne agencije OSA-u i SIPA-u, sudstvo i druge. Ostvari li taj naum, bilo bi to nezakonito izravno razbijanje države BiH što bi ustvari za Bošnjake bio casus belli – povod za rat, pokrenula bi se spirala sukoba, prekid komunikacija, rast neprijateljstava i straha, naoružanje vojski, uskoro bi počeli nasilni incidenti, svako osamostaljenje Republike Srpske povećalo bi granice Srbije s Hrvatskom, što bi i za Hrvatsku bio povod za rat. U osnovi se sukobljavaju velikosrpska i bošnjačka-SDA politika, a hercegovački politički HDZ Čović koordinira s Dodikom.

Velikosrpska ideologija po programu Memoranduma 1, 2… središnja je vertikala srpske nacionalističke politike već gotovo dva stoljeća i ne pokazuje znakove osvješćenja unatoč porazima i gubicima. Svi narodi koji okružuju Srbiju iskusili su zastrašujuće posljedice velikosrpskog podjarmljivanja. Velikosrpska arogancija za vrijeme stare Kraljevine Jugoslavije izazvala je oslobodilačke pokrete u svih naroda Jugoslavije, osobito u Hrvatskoj, koje je ratno okruženje gurnulo u zagrljaj nacizmu i zločinu.

Tekst se nastavlja nakon reklame

Velikosrpski program je dobio vlast u Srbiji

Za vrijeme komunizma velikosrbi su uspijevali podmuklo zadržati svijest o Jugoslaviji kao “velikoj Srbiji”, što je stvorilo težnju u svih naroda Jugoslavije za oslobođenjem od velikosrpske hegemonije i za osamostaljenjem, što je dovelo do raspada Jugoslavije u zastrašujućem ratu. Vojno ojačana preuzimanjem JNA i mobilizirana frustracijama gubitka privilegija i Jugoslavije do spremnosti na genocid, veliko-Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo nanoseći zastrašujuće gubitke i posijavši sve te zemlje smrtnim sjemenom masovnih grobnica.

Nakon što je proradila odgovornost međunarodne zajednice, srpske su vojne formacije dva puta bombardirane i Srbija je bila prisiljena na zaustavljanje rata i početak pomirenja. Pravda je odradila svoje koliko je bilo moguće u kontekstu odnosa u svijetu, osuđeni su brojni ratni zločinci, proglašen je genocid u Srebreni i time su udareni temelji normalizaciji odnosa, pregovorima, pomirenju i integraciji ovih prostora u Europsku uniju kao najboljoj perspektivi.

No nakon gotovo 30 godina od rata, unatoč napretku na brojnim područjima zajedničkog života, opet se Damaklov mač rata nadvio nad Bosnu i Hercegovinu. Glavni razlog neuspjeha pomirenja je nedostatak priznanja vlastite krivice, nedostatak sućuti za patnje nanesene drugima i viktimizacija vlastitog naroda. Dominantna prisutnost velikosrpskog programa u politici i svijesti Srba nije dopustila vlastitu katarzu, nekoliko manjih pokreta i pojedinaca koji su nastojali povesti srpski narod i Srbiju putom pročišćenja i pomirenja bili su zataškani ili likvidirani.

U Srbiji je politički svu vlast dobio velikosrpski program i razvija se autokratski i despotski u pravu diktaturu sa sve manje šansi da se Srbija okrene prema integraciji u EU što bi joj otvorilo posve drugačiju perspektivu. Vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) vodi politiku održanja na vlasti pa joj odgovara stalna napetost, osjećaj ugroženosti u Srba, trajni sukob s Kosovom, trajno razbijanje BiH i svojatanje Republike Srpske.

Savezništvo Bošnjaka i Hrvata

Ovakva velikosrpska politika normalno bi bilo da gurne Bošnjake i Hrvate u neko političko savezništvo kako bi joj se mogli adekvatno suprotstaviti. No, politički program dominantne bošnjačke stranke SDA umjesto zaustavljanja velikosrpske agresije poveo je politiku koja hrani velikosrpski i hrvatski nacionalizam i “ogađuje” BiH bosanskim Srbima i Hrvatima. Bošnjački nadobudni nacionalisti više-manje zadojeni dozom islamizma napravili su nekoliko kardinalnih pogrešaka pogubnih za državu BiH.

Islamizacija Armije BiH u ratu pokazala je kako bošnjački nacionalizam vidi BiH. Po njima je BiH očito zemlja Bošnjaka i ostalih koji u njoj žive, kao što je Hrvatska i Srbija država Hrvata i Srba i drugih koji u njima žive. Takvu su BiH promovirali brojni politički i islamski vođe u BiH govoreći o “temeljnom”, glavnom narodu, nastojeći na izborima 2013. pokazati da ih ima u BiH više od 50 posto, dajući svome jeziku imperijalni naziv “bosanski”, iako se radi o bošnjačkom jeziku – tako se naime oduzima ime jezika brojnim Bosancima koji ne govore bošnjački kao što su Židovi, razne manjine, potomci miješanih brakova.
Također, u Bošnjaka je rašireno shvaćanje da u BiH ne žive bosanski Hrvati i Srbi, nego su to tek pravoslavci i katolici. Poseban problem u BiH je vjerska i kulturna turkizacija i arabizacija bošnjačke kulture. Bošnjaci su most između islamskog svijeta i kršćanske Europe i bilo bi normalno da razvijaju autohtonu europsku islamsku i bošnjački bosansku kulturu, a ne da bosanski krajolici budu sličniji Turskoj nego Bosni. U Grazu i Ljubljani bosanski muslimani grade čarobne europske džamije kakve se jedva može vidjeti u BiH, nažalost.

Najkardinalniju pogrešku SDA je napravila organiziranim izborom Željka Komšića u Predsjedništvo kojega bosanski Hrvati ne doživljavaju svojim predstavnikom. Sada je Željko ne samo kamen spoticanja u BiH politici prema Hrvatima i Hrvatskoj, nego i kamen na vratu Bakiru Izetbegoviću i SDA.

Izbor Željka Komšića ojačao je poziciju Dragana Čovića, iskonskog razbijača BiH i saveznika velikosrpstva, omogućio mu je da diktira politiku Hrvatske prema BiH.

Umjesto da BiH u Hrvatskoj ima glavnog saveznika na putu u EU, u očuvanju države i u suprotstavljanju velikosrpskoj agresiji, Hrvatska je politika blokirana nelegitimnim i nemoralnim izborom Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva.

I još k svemu tome SDA politika otvoreno se protivi konstitutivnosti naroda u BiH, zagovara građansku BiH s jedan čovjek jedan glas, ne vodeći računa što to znači Srbima i Hrvatima koji sve očitije vide da time SDA pravi od BiH bošnjačku državu, a ne državu ravnopravnih i konstitutivnih naroda koju mogu doživljavati i u kojoj mogu živjeti kao u

vlastitoj domovini.
Nažalost, čini se da bošnjačka nacionalistička mitomanija postaje sve sličnija velikosrpskoj i postaje faktor razbijanja BiH države umjesto da bude stožer BiH državnosti.

U ovakvoj situaciji spasiti BiH mogu međunarodne intervencije i unutrašnja opozicija. SAD i EU imale su duboko razumijevanje za žrtve Bošnjaka u ratu jer se osjećaju krivima što nisu preuzele svoju odgovornost za svijet kakvu trebaju imati prema moći koju imaju u svijetu.

Despot Dragan Čović

BiH mora imati stalnu zahvalnost prema SAD koje su zaustavile rat i brane državu BiH. Međutim SDA ne može više očekivati da će SAD biti na njihovoj strani dok oni vode panislamističku i unitarnu politiku u BiH. Ovakva politički razbijena BiH politika nevjerojatna je šansa opoziciji u BiH na sljedećim izborima.

Najbolji noviji politički događaji u BiH su bijeg najkvalitetnijih kadrova iz SDA koji su već postali najpozitivniji politički faktor u BiH. SDP nikako da se radikalno otarasi SDA iako je više puta doživio da je zbog kolaboracije s njima izgubio ugled.

Opće političko rasulo u BiH slabi nacionalističke partije na vlasti, SDA, SNSD i HDZ, što će se svakako odraziti na opoziciju među bosanskim Srbima i Hrvatima, osobito na politiku bosanskih Hrvata, među kojima je Čovićev HDZ uništio svaku alternativu. Dotle da pokušava biti neki hrvatski despot s obiteljskim grbom. Nacionalističke partije na vlasti ne mogu izvući BiH iz krize jer su nepovratno zaglibile u korupciju, nepotizam, nacionalističku isključivost i viktimizaciju vlastitoga naroda kako bi ih obezglavili za političku manipulaciju.

Političari iz BiH i religije ukoliko žele ići putom mira, pomirenja i izgradnje BiH društva, moraju se okrenuti od ropstva prošlosti i pokrenuti katarzu u svome narodu.

Uz uvažavanje vlastite žrtve nužno je priznati i uvažiti žrtvu svojih protivnika, osobito onu koju su nanijele vlastite ratne formacije. Taj čin pokajanja snažno vadi ljude iz sumorne zarobljenosti prošlošću.
Kada druga strana vidi taj zaokret, osjeti se i sama pozvana na razumijevanje patnje drugoga. Pravo pomirenje vodi računa i o neprijatelju, treba liječiti od traume i sebe, ali i onoga tko namje nanio traumu. Papa Franjo prije nekoliko dana reče da je ljubav prema neprijatelju najveća revolucija u povijesti čovječanstva. Valja pokušati razumjeti tu moćnu poruku. Takav zaokret otvara učinkovit dijalog i razumijevanje.

Nedavno je Gradsko vijeće Sarajeva izglasalo poruku za spomen obilježje srpskim žrtvama na Kazanima. Nažalost, nisu smogli snage priznati da su taj zločin napravili odmetnici Armije BiH.

Takvim priznanjem pokazali bi, unatoč najvećoj žrtvi koju su podnijeli u ratu, da imaju snage priznati vlastitu krivnju i iskazati pijetet žrtvama. Tako bi te žrtve integrirali u vlastitu patnju i žrtvu koju su podnijeli za vrijeme opsade i uputili snažnu poruku katarze i mira protivniku koji je počinio neizmjerno veće zlo a nema snage za zaokret prema pomirenju.

Religija i nacionalne stranke

Tradicionalne religije u BiH, pravoslavlje, katoličanstvo i islam, tijesno su povezane s nacionalnim strankama osobito na razini nacionalnog identiteta. Nacionalni identitet naših naroda je u osnovi tradicionalan, narodni, jer su ga stvorile narodne religije. Narodne religije imaju uporište pretežno u poljodjelskom, seljačkom stanovništvu plemenskim mentalitetom, manje izobraženom i socijaliziranom pa se teško prilagođavaju novim potrebama izazvanim dinamikom tehnološkog i društvenog napretka.

No, zato su vrlo podložne populizmu, urotničkim idejama, iako upadaju u ambijent straha, što se reflektira u otporu cijepljenju, sklonosti desnim ideologijama i autoritarnoj politici.

Tu povezanost nacionalnog i religioznog obilato instrumentaliziraju nacionalne stranke u političkoj promociji uz više-manje obilatu suradnju s religijama. Kada bi naše tradicionalne religije više gledale u svete knjige, objavu i svoju vjerničku misiju, a manje koordinirale svoje djelovanjem s nacionalnim strankama, svakako bi bile nadahnuće nacionalnim strankama da iziđu iz paradigme krvi i tla, pa bi lakše tražile rješenja sukoba umjesto stalne konfrontacije koja pomućuje um i pokreće spiralu sukoba.

Sačuvati Bosnu

Svakako je potrebno čuvati državni i teritorijalni integritet BiH, no država poput BiH može biti funkcionalna samo ako su svi građani zaštićeni ljudskim pravima u koja spadaju i nacionalna i religiozna prava i slobode na koja su građani u etnički i religiozno pluralnoj BiH vrlo osjetljivi pa se moraju pronaći modeli demokratskog uređenja koji će ta prava garantirati, što svakako ne znači da se odnosi među ljudima trebaju uređivati na etničkoj ili vjerskoj osnovi.

Ravnopravnost svih građana u svim pravima mora biti jednako zagarantirana u čitavoj BiH, dakle i u Republici Srpskoj. Izborni zakon kao osnova demokracije mora se urediti tako da garantira demokratski izbor, ovakav je neregularan i do sada su svi izbori u BiH bili zapravo neregularni jer su omogućavali krađu prije svega nacionalnim strankama.

Također, mora se jasno urediti da člana Predsjedništva iz svakoga naroda bira narod kojega će predstavljati. Ukoliko se nađe demokratski model da se svi građani mognu doživljavati BiH kao svoju domovinu, da žive na cijeloj BiH kao svoji na svome, onda bi se mogao očekivati u BiH silovit ekonomski napredak primjeren pluralnim zemljama kao i integracija u EU prihvaćajući sva prava i obveze koje traži takva integracija.

Autor je profesor Franjevačke teologije u Sarajevu, svećenik i poznati mirotvorac…

***

LIDER