AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Pandemija koronavirusa je posebno teško pogodila tinejdžere, ali se to zanemaruje. Sarajevski gimnazijalac Armin Šetić je podijelio svoje iskustvo u pandemiji koja traje više od godinu.

Šetić je učenik ilidžanske Četvrte gimnazije i među brojnim je srednjoškolcima koji su ostali uskraćeni za mnoge lijepe stvari. Riječ je o populaciji koja ima najveću potrebu da vrijeme provodi prije svega sa svojim vršnjacima, a što je ključno za stvaranje autonomne i nezavisne osobe. To im je bilo najviše uskraćeno i naravno zbog toga im je bilo vrlo teško.

Kako nam je kazao Armin, na početku pandemije su se jednostavno morali prilagoditi životu unutar četiri zida.

“Smatram da je meni, a pretpostavljam i većini mojih vršnjaka, najteži bio nedostatak međusobne interakcije i socijalne uključenosti. Svijet je odjednom stao i morali smo se prilagoditi zatvorenosti unutar četiri zida”, rekao je.

Svakodnevnicu tokom lockdowna ili zatvaranja je nazvao prozaičnom i, kako je naveo, nastojao ju je iskoristiti za čitanje, vježbanje, pisanje poezije i proze. Prema Arminovim riječima, posvetio se sebi i svojim mogućnostima.

Kao i većini drugih, internet mu je postao primarno sredstvo socijalizacije.

“U početku je bilo vrlo neobično kako se više ne možemo svakodnevno viđati, ali smo se vremenom prilagodili situaciji. Svakodnevne izlaske zamijenili smo povremenim viđanjima i stalnim videopozivima. Ipak je zaštita zdravlja svakog pojedinca primarna u vremenu pandemije”, poručio je.
“U online nastavi smo prepušteni sami sebi”

Armin je u nastavku govorio o online nastavi i podršci ili njenom izostanku od onih koji bi im trebali biti podrška.

Ako je suditi prema njegovim riječima, svjestan je situacije, ali nije zadovoljan ovakvom organizacijom školovanja.

“Online nastava kao nužnost vrlo je kompleksna, ali i jedini način da se učenicima prenese znanje. Prepušteni smo sami sebi, postoji još uvijek nerazumijevanje kada je riječ o funkcionisanju nastave na daljinu, ali moramo se prilagoditi trenutnoj situaciji koja iziskuje puno strpljenja i predanosti radu”, smatra.

Važno je podsjetiti na upozorenja da će ovakvo školovanje imati veoma negativne posljedice po sve učenike. To bi se posebno moglo odraziti na đake u Bosni i Hercegovini, za koje su vrlo relevantna međunarodna istraživanja, poput PISA-e, pokazala da znatno zaostaju u funkcionalnom znanju za vršnjacima u razvijenim državama. Strahuje se da će pandemija taj zaostatak dodatno povećati.
“Nedostaje mi normalan život”

Armin je napomenuo da im je vrlo važna psihološka podrška, jer su bili izolirani od vanjskog svijeta. Smatra da su najviše mediji osvještavali roditelje i građane koliko je mentalno zdravlje bitno.

Ono što mu najviše nedostaje jeste upravo normalan život prije pandemije. Kako je rekao, nedostaju mu komunikacija i prisnost bez maske i fizičke distance, te druženja i okupljanja bez bilo kakvih ograničenja.