Godina od prvog slučaja zaraze koronavirusom u BiH: Virus se još širi, narod i dalje umire!

Na današnji dan prije tačno godinu potvrđen je prvi slučaj infekcije koronavirusom u BiH. Bio je to radnik iz Banje Luke koji je boravio u Italiji, a čije je dijete, također, bilo pozitivno prilikom testiranja. Šest dana kasnije još jedno žarište buknulo je u Konjicu, na proslavi radnika kompanije „Igman“.
Policijski sat

Ni 12 mjeseci nije bilo dovoljno da sistem zaštite građana BiH bude jedinstven u cijeloj državi, pa se i dalje odlučuje na adresama 13 entitetskih i kantonalnih kriznih štabova. Ova mala zemlja trenutno je 12. u svijetu prema broju umrlih na milion stanovnika i predstavlja usamljeni evropski otočić na kojem se još čeka na početak vakcinacije.

Širenje virusa u BiH pokušavali smo zaustaviti dezinfekcijom ulica, obustavljanjem nastave u školama, zatvaranjem vrtića, prvi put nakon rata uveden je i policijski sat. Dana 21. marta on je uveden u entitetima, ali ne i u Distriktu Brčko. Nakon zabrana rada privrednih subjekata i ugostiteljskih objekata zbrajali smo ekonomske štete, a virus se širio na drugi način.

Dok su se volonteri organizirali da pomognu starijima, građani šili maske, kompjuterski znalci izrađivali vizire, a bh. poljoprivrednici pokušavali da obrade što više zemlje, vlasti su opremale izolatorije, a onda ih preseljavale ili zatvarale, a pojedine zdravstvene ustanove se plašile pacijenata i pokušavale ih udaljiti od sebe.

Mjere su se povremeno poštovale, a do danas je ostalo nejasno ko je i je li uopće bilo ko nadležan da kažnjava prekršioce pa su pojedini kantoni mijenjali i zakone.

Panično smo kupovali osnovne životne namirnice, trgovci medicinskom opremom lovili u mutnom pa su cijene zaštitnih maski naglo rasle, a proteklu godinu obilježile su i afere s nabavkom respiratora posredstvom ”Srebrene maline” ili banjalučke poljske bolnice.

Mjere su se povremeno poštovale, a do danas je ostalo nejasno ko je i je li uopće bilo ko nadležan da kažnjava prekršioce pa su pojedini kantoni mijenjali i zakone.

Panično smo kupovali osnovne životne namirnice, trgovci medicinskom opremom lovili u mutnom pa su cijene zaštitnih maski naglo rasle, a proteklu godinu obilježile su i afere s nabavkom respiratora posredstvom ”Srebrene maline” ili banjalučke poljske bolnice.
Ostaje gorčina

U jednom periodu bili smo i četvrti u svijetu prema broju preminulih na milion stanovnika. Trenutno smo 12., ali bez jasnog datuma početka masovnije vakcinacije. Troma administracija u potpunosti se oslonila na COVAX mehanizam nabavke vakcina.

Dok oboljeli umiru, a zaraza se ubrzano opet širi, ostaje gorčina što ni godinu kasnije institucije ne izgledaju mnogo posvećenije najvećoj zdravstvenoj krizi novijeg doba. Pandemija je do kraja razotkrila one što i u teškim vremenima vide priliku da zarade, ali i svu kompliciranost države u kojoj su lični, politički i entitetski interesi ostali važniji od života stanovnika.
Nakaš: Ništa nismo naučili

Bosanskohercegovački ekspert Bakir Nakaš, penzionisani ljekar koji se na početku pandemije dobrovoljno javio da pomogne kolegama i sugrađanima, podsjeća da je BiH još 2009., u saradnji s WHO-om i UNDP-jem, uradila strateški plan koji je sadržavao odgovore u slučaju epidemije zaraznih bolesti, ali je on ”stavljen u ladicu”.

– Taj plan je predviđao trening i edukaciju i da se spremno dočeka pandemija. To je podrazumijevalo i nabavku lijekova i zaštitne opreme. Nažalost, on nikad nije aktiviran. Dijelom se aktivirao kad je tadašnji ministar sigurnosti Radončić formirao Koordinacioni tim, ali to je kratko trajalo, on je dao ostavku i taj tim se ugasio. Da smo radili po tom strateškom planu, situacija bi bila sasvim drugačija – kaže Nakaš.

Ističe kako je trebalo imati organizaciju, podijeliti resurse na pravi način i racionalno ih koristiti. Te lekcije nismo adekvatno naučili, tako da i danas lutamo.