Iša Smajlović ima 101 godinu: Posjetili smo je u njenom domu

Piše: Z.P./09.08. u 04:40/Kategorija: BiH, Vijesti

Iša Smajlović iz Ježinca kod Srebrenika prije tri mjeseca napunila je 101 godinu. Živi sama i brine se o sebi. Poručuje da materijalne stvari u životu ne smiju biti ispred mira u duši. Posjetili smo Išu u njenom domu, evo njene priče.

Iša Smajlović živi u ovoj kući u naselju Ježinac, skromno i jednostavno jer joj tako najviše odgovara, priča nam.

“Poženili se svi, imaju žene, što ću ja njima smetati. A ja imam svoju penziju. Što ću im, odoh svojoj kući u svoje ove prnje stare, kod njih je u Njemačkoj sve na dugme, samo dugme pritisni. Rekoh ja volim svoju metlu, svoje prnje, ja hoću kući.”

Udavala se tri puta, a iz drugog braka ima djecu. Prije trećeg braka, bila je udovica više od 20 godina.

“Najbolji mi je bio ovaj što sam se zadnji put udala u Modriču. Bio dobar čovjek, predobar. Što sam od njega penziju dobila. A prvi mi otišao u domobrane u vojsku, što sam se udala u Vučkovce, bila s njim šest mjeseci i on ode u vojsku. Onda ga zarobili partizani, pa Njemci, pa ustaše. Nema kakve nije bilo vojske“, kazala nam je Iša Smajlović.

Iša nije usamljena. Često je obilaze djeca, unuci i praunuci. Iako ima penziju od koje pristojno živi, jednom se poklonu uvijek obraduje.

“Oni meni moji kad dođu, donesu mi narandži. Nemojte mi donositi narandži, nemojte ni banana, donesite mi suhog mesa i sudžuke, tako sad i donose.”

Humanista iz Srebrenika Almir Tursunović, čest je gost kod Iše. Dođe da je vidi i da porazgovaraju.

“Ona, hvala Bogu, ima primanja, sinove i unučad. Ali ona se raduje kad joj neko dođe. U njenim godinama ona ne može nigdje ići ali zato mi možemo nju posjetiti i svašta lijepo čuti.”

Stoljeće života je iza Iše, a doktoru rijetko ide. Prepričava nam anegdotu kada je bila na jednom ljekarskom pregledu.

“Kaže doktor, pregleda me pa govori guši li te neno šta. Rekoh ko je gušio on je umro, ko će me gušiti više. On se poče smijat. Šta će me gušiti, ja nisam išla nikad doktoru. Muzla krave, bile pčele, bio med, pastrme se klale, nije bilo doktora“, prisjeća se Iša.

Za života je dočekala i ispratila mnoge političke sisteme i ratove. Materijalnih stvari nekada se manje imalo, a bolje se živjelo, ističe Iša. I nakon vijeka života, ova starica poručuje da je najbitnije imati rahatluk u kojem ona itekako zna uživati.

Priča našeg Vahidina Mujagića.