Istina koju političari neće priznati: Gdje nestaju nezaposleni u BiH

Na samom dnu, na rubu, najgori u Evropi, među najgorima u svijetu. Zaključak je to svih istraživanja rađenih ove i svih prethodnih  godina kada je riječ o nezaposlenosti u BiH, ali ne i naših  političara koji nas uporno pokušavaju ubijediti u suprotno, da se iz mjeseca u mjesec nezaposlenost ovdje smanjuje.

Gdje se to zapošljavaju naši ljudi, gdje se otvaraju nova radna mjesta, gdje se to kod nas stvaraju nove vrijednosti, usluge, novi proizvodi? Jer nije novo radno mjesto i zapošljavanje kada se u javnom sektoru da stolica i radni sto nekom iz familije ili iz rodnog sela.

I na kraju krajeva, to što na evidenciji nezaposlenih na kraju ove godine ima 35.000 ljudi manje nego na kraju 2016. ne znači automatski da su se oni  zaposlili.

Da nema govora o smanjenju nezaposlenosti i povećanju broja zaposlenih, možda najbolje ilustruju istraživanja domaćih i inostranih organizacija.

Najnovije nam stiže iz Savjeta omladinskih organizacija Banjaluka ređenog  s namjerom  da prikaže kakva je to omladinska politika u gradu na Vrbasu.

Tako samo u Banjaluci više od 60 posto mladih nema apsolutno nikakva primanja, i nikada do sada nisu bili zaposleni! Ni oni koji su uspjeli doći do posla nisu u puno boljoj situaciji: primanja manja od  100 maraka mjesečno ima 28 posto mladih Banjalučana, preko 100 maraka  mjesečno prima njih 20,92 posto, dok preko 400 maraka mjesečno ima 19,62 posto ispitanika. Preko 600 maraka zarađuje  15,11 posto mladih, dok najveća primanja preko 800 maraka ima njih 6,51 posto, a preko 1000 maraka mjesečno 9,21 posto mladih.

Nimalo “ružičastije” podatke  nemaju ni  međunarodne organizacije koje nas svrstavaju rame uz rame sa najsiromašnijim afričkim zemljama.

Tako po izvještaju Trading Economicsa, Bosna i Hercegovina je, sa stopom nezaposlenosti od 39,18 posto, lider u Evropi, dok na svjetskoj rang listi zauzima četvrto mjesto, gdje joj društvo prave Džibuti, Kongo, Kenija i Namibija.

Istraživala je ovo i Centralna obavještajna agencija (CIA), prema kojoj nezaposlenost mladih osoba u BiH, iznosi nevjerovatnih 62,8 posto, dok je u izvještaju “Trendovi na tržištu rada zapadnog Balkana u 2017. godini”, koji su objavili Svjetska banka i Institut za međunarodne ekonomske studije iz Beča, navedeno da je u svim zemljama regiona, osim u Albaniji i BiH, broj radnih mjesta od 2010. do 2016. godine rastao, a u BiH je zabilježen i najveći pad stope zaposlenosti od čak 5%.

– Na tržištu BiH u 2010. godini bilo je 843.000 zaposlenih da bi u drugom kvartalu prošle godine ovaj broj pao na 801.000. Tržište BiH bilježi i pad broja radno sposobnog stanovništva, a procenat ljudi koji se nalaze izvan tržišta rada je visok i iznosi 45,4 odsto – navedeno je u izvještaju.

Laže li nas vlast ili istraživanja

Nakon ovih podataka, zaista nestvarno zvuče izjave vodećih ljudi u BiH da  zaposlenost iz mjeseca u mjesec raste, da se nezaposlenost smanjuje, a da konkurentnost domaće privrede, koja nikada nije bila jadnija, raste, kao što raste i, kako tvrde, stopa izvoza i BDP.

Stručnjaci ovakve tvrdnje kategorički opovrgavaju.  Građani se, kažu,  uglavnom ‘ne brišu’ sa evidencije nezaposlenih zbog zapošljavanja, već iz potpuno drugih razloga.

Prema mišljenju ekonomskog  analitičara Armina Avdića, u pitanju su najmanje tri razloga brisanja sa evidencije.

Prvo zbog skidanje sa biroa građana koji rade u sivoj ekonomiji. Kako kaže Avdić, pojačane inspekcijske kontrole su na hiljade ovakvih pojedinaca skinule sa biroa u protekle dvije godine, što se svakako vidi u zvaničnim statistikama, ali i dalje većina tih pojedinaca  ne radi, samo što sada nisu ni na Birou. Drugi razloge jeste već dvije godine izražen trend odlaska sposobnijih i iskusnijih radnika u zemlje Zapadne Evrope, koji se mjeri desetinama hiljada radnika. Na njihovo mjesto dolaze drugi pojedinci koji su na birou, no takvih je sve manje.

“I treći razlog jeste što najveći broj mladih treba dodatnu obuku u preduzećima kako bi bio upotrebljivi u njima.  Tako da oni nakon godina traženja posla ili rada u sivoj ekonomiji odlaze u strane zemlje i brišu se sa evidencije nezaposlenih iako se statistički čini da se oni zaposle u BiH. I kada smo već kod mladih spomenimo i to da se kvalitet sveukupnih ekonomskih politika i sposobnosti vladajućih struktura primarno ogleda u tome koliko je njih zaposleno, odnosno nezaposleno. Ovo je posebno izraženo kod mladih, koji se prvi put zapošljavaju, jer ako oni mogu brzo ući na tržište rada, tada to pokazuju da je sva iskusnija radna snaga već zaposlena, te da se dešava dodatni rast privrede koji zahtijeva nove radnike. Drugim riječima, ako je u jednoj ekonomiji niska stopa nezaposlenosti mladih, tada to najbolje pokazuje da ekonomija dobro stoji i da se brzo i kvalitetno razvija. I obrnuto. Nažalost, kod nas je u pitanju ovo drugo”, pojašnjava Avdić.

I kada sve saberemo i oduzmemo, izgleda da će statistika nezaposlenosti u BiH u vremenu pred nama ići na ruku isključivo našim političarima. Od nje građani teško da će imati bilo kakvu korist.