Iz Potočara su danas poslane dvije historijske poruke

Iako je, u najmanju ruku, nespretna poruka crnogorskog premijera Dritana Abazovića dobila veliku pažnju – i medija i javnosti – potrebno je istaći da su iz Memorijalnog centra danas otišle dvije, slobodno možemo reći – historijske poruke.

To je i sam Memorijalni centar naveo u svojoj objavi.

“27. godišnjica genocida u Srebrenici je obilježena iskrenim preuzimanjem odgovornosti međunarodne zajednice i Nizozemske za nesprečavanje genocida u Srebrenici, te važnoj poruci Svjetskog jevrejskog kongresa o odnosu porodica žrtava Holokausta prema genocidu u Srebrenici”, naveli su u objavi.

Zaslužan je za to i direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić, koji od dolaska na ovu funkciju, neumorno radi na uspostavljanju konekcija i veza između MCS-a i svjestkih institucija i vlada brojnih država.

Koje su to historijski važne poruke?

Prva je da je ministrica odbrane Nizozemske Kajsa Ollongren uputila direktno izvinjenje za ono što se desilo u Srebrenici 1995. godine.

“Važno je podsjećati na obećanje koje je dala međunarodna zajednica da će vas zaštititi kada su vojnici UN-a pokušavali da izvrše to obećanje. Nizozemska je također učestvovala u tom naporu sa svojim najdubljim namjerama. Bez obzira na te napore Srebrenica je bez milosti pregažena. Čak i tada naši vojnici su nastavili raditi ono što su mogli kako bi na najbolji način izvršili svoj zadatak i zaštitili bespomoćne ljude”, kazala je Ollongren te naglasila:

“Ono što se desilo u julu 1995. godine je proizvelo duboku patnju koja se ovdje i danas osjeća. Mi tu patnju ne možemo ukloniti ali ono što možemo učiniti je pogledati historiju pravo u oči. Krivac za strašni genocid je vojska bosanskih Srba. Zahvaljujući međunarodnom sudu u Haagu, većina odgovornih za te zločine je procesuirana. No, međunarodna zajednica je zakazala da pruži adekvatnu zaštitu ljudima iz Srebrenice. Kao dio te zajednice, Vlada Nizozemske dijeli odgovornost za taj neuspjeh. Zbog toga, nudimo vam svoje najdublje izvinjenje. Sjećanje na juli je povezalo zauvijek Bosnu i Hercegovinu i Nizozemsku. Zajedno smo prošli kroz ove najmračnije dane”, rekla je ona.

Poručila je da je vrlo važno govoriti “nikada više” jer se historija ponavlja.

“Naša moralna dužnost je da uvijek govorimo istinu o onome što se desilo i moramo podizati glas koji se mora čuti kada drugi glasovi pokušavaju negirati genocid. Nećemo se smiriti sve dok sve žrtve na nađu svoje zadnje počivalište”, kazala je Ollongren.

Ne treba posebno isticati važnost ove poruke. Jasno je da je tzv. holandski bataljon jedan od najodgovornijih za ono što se desilo odnosno za nesposobnost da se zaustave i spriječe četnički koljači krvi žedni.

Ministrica Ollongren daje ustvari konkretan primjer kako bi se svi odgovorni trebali ponašati – pogledati istini i historiji u oči i priznati svoju krivicu.

Nizozmeska to čini, a njihova ministrica je jasno pozvala i druge članice međunarodne zajednice da jasno priznaju svoju tadašnju nesposobnost.

Druga važna poruka jeste ona koju je poslao Menachem Rosensaft iz Svjetskog jevrejskog kongresa.

Rosensaft je kroz svoj govor na komemoraciji uputio pak niz važnih poruka koje će ostati upisane i služit će sprečavanju iskrivljivanja činjenica.

Prvo je Rosensaft kao gadost odbacio izvještaj Vlade RS o dešavanju u Srebrenici koji je sačinila tzv. nezavisna komisiju koju je činio i poznati Jevrej Gideon Greif.

“To je potpuno nedopustiv čin i intelektualna i jurisprudencijalna gadost koja poriče nedvosmislene i dosljedne nalaze Međunarodnog suda pravde i brojnih vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju da je u Srebrenici počinjen genocid”, rekao je on.

“Brojevi i statistika su po svojoj definiciji anonimni i mogu vas istovremeno preplaviti i lišiti osjećanja. Teško nam je i zamisliti 8.372 ubijena muškarca i dječaka čije se slike i lica spajaju jedno u drugo, baš kao što nismo u stanju ni da konceptualizujemo šest miliona Jevreja ubijenih u holokaustu. Preživjeli i porodice žrtava i danas i svakog drugog dana nose svoje najmilije u srcima i mislima. Da bi smo mi ostali mogli istinski shvatiti ogromnu ljudsku tragediju genocida u Srebrenici, potrebno je da na dan poput današnjeg razmišljamo o pojedinačnim žrtvama i pokušati shvatiti njihov strah, tjeskobu i bol i monstruoznost njihovog ubistva“, rekao je Rosensaft.

On je dakle u direktnu vezu doveo genocid nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu sa genocidom nad Bošnjacima u Srebrenici, jer je ideja ista. Nije stvar samo brojki već politike i zamisli da se jedan narod uništi i istrijebi.

“Kada je dobio Nobelovu nagradu za mir, Elie Wiesel je u svom govoru rekao da gdje god muškarci i žene budu proganjani zbog svoje rase, religije ili političkih stavova, to mjesto mora istog trena postati centar svemira. U julu 1995. godine Srebrenica je stvarno postala centar svemira, a međunarodna zajednica mora biti primorana da se prisjeća zločina protiv čovječnosti, genocida koji je dozvolila da se tamo dogodi zbog svog apsolutnog neuspjeha i odbijanja da spriječi da se desi ono što se desilo. Ne može se reći da svijet nije imao dovoljno upozorenja. Nino Čatić nije bio jedini u pokušaju alarmiranja javnosti. Samantha Power, David Rohde i drugi ratni dopisnici su izvještavali o jezivom razvoju rata u Bosni i Hercegovini. Međutim, njihove riječi nisu uzbunile svijet, baš kao što se nisu slušali ni izvještaju o sistematskom uništavanju evropskog jevrejstva u Drugom svjetskom ratu“, rekao je Rosensaft.

Ponovo je Rosensaft ukazao na to da se svijetu i međunarodnoj zajednici dešava ono za šta su rekli da neće nikad više, poredeći genocid u Srebrenici ponovo sa genocidom nad Jevrejima.

Sljedeća važna poruka jeste da se genocid mora nastaviti obilježavati kako zbog čuvanja sjećanja, tako i zbog toga da se on ne ponovi jer sama priča i prisjećanje spriječava mračne sile da ponove klanja.

Rosensaft direktno imenuje krivca i ističe potrebu da on sam sebi prizna šta je uradio.

“Želim biti potpuno jasan, svi mi želimo povjerenje i ono nam je potrebno kako bi društvo moglo nastaviti dalje nakon genocida i drugih zločina, ali svako istinsko pomirenje mora biti utemeljeno u istini, zajedničkom razumijevanju utvrđenih istina, a činjenica je da je tokom nekoliko dana u julu 1995. godine paravojna banda bosanskih Srba pod komandom generala Ratka Mladića ubila više od 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka u dobi između 12 i 77 godina iz Srebrenice i okoline koju je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija ranije proglasilo sigurnom zonom“, rekao je Rosensaft.

I na kraju, Rosensaft je pozvao na trajno upisivanje genocida koji se dogodio u Srebrenici i Potočarima u anale čovječanstva radi upozorenja.

Raport