Bakir izetbegovic
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti
Kurbani 2021

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović u razgovoru za Faktor govorio je, između ostalog, o kandidaturi Nermina Nikšića i Elmedina Konakovića na narednim izborima, o izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, o ćutolozima u SDA, ali i u međunarodnoj zajednici, a osvrnuo se i na izraelske napade na Palestince.

Napadi na vjernike u Al-Aqsi tokom ramazana i istjerivanje Palestinaca iz njihovih domova eskalirali su u posljednjih nekoliko dana, pa svjedočimo brutalnoj izraelskoj ofanzivi na palestinski narod. Kako komentarišete te događaje?

– Izrael ubrzano dovršava ono što je počeo prije 70 godina. Palestinci su zbijeni na desetak posto zemlje koja je nekad pripadala njihovim djedovima i očevima, i na tim ostacima se nastavlja teror nad njima. Grade se jevrejska naselja, otimaju im se izvori vode, ruše im se kuće, maltretiraju se na punktovima, kada se pobune bivaju izloženi brutalnim napadima nemjerljivo jače izraelske vojske.

Mi, Bosanci, ne možemo puno pomoći Palestincima, ali možemo izgovoriti ono što je pravično, osuditi nasilje nad njima. Tražiti da se i za njih i za Jevreje nađe održivo, srednje rješenje koje će pružiti šansu za normalan život i jednima i drugima. Mi ne možemo, ali islamske zemlje i zemlje koje drže do principa na kojima civilizacija počiva, mogu i moraju učiniti više. Brutalno, višedecenijsko nasilje nad skoro nemoćnim Palestincima je poniženje za čitav ljudski rod, a naročito za muslimane kojima bi Palestinci, kako to Sveta knjiga veli, trebali biti braća.

Nesposobni kadrovi

Vratit ćemo se u domaće okvire. U petak je potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović pozvao svog stranačkog predsjednika Nermina Nikšića da bude kandidat te stranke za člana Predsjedništva BiH. Vidite li Nikšića kao kandidata ili čak kao rivala u narednoj izbornoj utrci?

– Teško. Vjerovatno se radi o dogovorenom ispitivanju reakcija članova SDP-a, reakcija javnosti i koalicionih partnera. Iznenadilo bi me da Nikšićevu kandidaturu podrže Fahrudin Radončić ili Denis Bećirović, kandidati koji su u proteklim izbornim ciklusima uspijevali doći do 200.000 glasova. Nikšić je posljednji put dobio nekoliko hiljada glasova, i tek putem kompenzacijskog mandata ušao u Parlamentarnu skupštinu BiH.

U tom se kontekstu spominje još nekoliko imena, a jedan od njih, šef stranke Narod i pravda Elmedin Konaković, je izjavio da bi prihvatio tu kandidaturu, a da će njegova stranka biti najjača politička opcija.

– Konaković je politički rastao dok se ta politika mogla hraniti napadima na SDA. Ali to nije dovoljno. Kratko se živi od svađa i uvreda. Konaković je dobio priliku da pokaže šta zna, da pruži priliku kvalitetnim kadrovima, da svojom rukom popravi ono za što tvrdi da nije dobro ili nije dovoljno. Ovo što radi u posljednjih pola godine ja katastrofalno. Imenuju se nesposobni kadrovi, isključivo po stranačkoj i jaranskoj preferenciji. Konaković je pobjegao od direktne odgovornosti i, umjesto sebe, isturio Fortu, a vidljivih rezultata Vlade Kantona Sarajevo nema.

Konakovićeva nevjerovatna izjava na RTRS-u da je načelnik Općine Centar Srđan Mandić “uneredio generala Armije RBiH” se materijalizovala kroz “uneređivanje” Sarajeva koje nikada nije prljavije dočekalo bajramaske praznike. Njegova zvijezda tamni brže nego se to moglo pretpostaviti.

Vaši politički oponenti tvrde da je Dodikovo pozivanje na “mirno razdruživanje” zapravo posljedica dogovora sa vama jer ta retorika, prema njihovim tvrdnjama, odgovara upravo SNSD-u i SDA-u. Kako reagujete na takve optužbe?

– Naravno da nisu upravu. Svjedočimo “drugom talasu” srpskog nacionalizma koji je posebno opasan za Crnu Goru, ali prijeti i Bosni i Hercegovini. Zalud je gurati glavu u pijesak. Otpor ovom talasu, koji je hvala Bogu mnogo slabiji od onog koji smo preživjeli prije 30 godina, svima nam mora biti ispred stranačkih rivalstava i međusobne borbe za vlast.

U politici je “čaša uvijek do pola prazna”

Prije nekoliko dana ste, nakon konstituirajuće sjednice Interresorne radne grupe za izmjene Izbornog zakona, iskazali optimizam po pitanju pronalaska rješenja. Može li se kroz rad ove parlamentarne komisije riješiti problem koji već više od decenije opterećuje odnose u BiH?

– Cijenim da bismo uz nešto ohrabrenja, pa i pozitivnog pritiska prijatelja iz međunarodne zajednice, ovaj put mogli postići dogovor. Hrvatska strana tvrdi da brojniji narod, odnosno Bošnjaci, malobrojnijem narodu bira predstavnike. Ova primjedba je ozbiljna i moramo se njome ozbiljno pozabaviti ukoliko želimo stabilizirati odnose u Federaciji BiH, i posljedično u cijeloj BiH.

S druge strane, jednako je ozbiljna i naša tvrdnja da manjina u parlamentima, odnosno HDZ koji u Zastupničkom domu Parlamenta BiH ima jednog od devet, a u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH jednog od šest parlamentaraca, putem domova naroda nameće volju većini, odnosno obesmišljava parlamentarnu demokratiju, pa i samo postojanje stranaka koje nisu nacionalne. Dakle, od postizanja kompromisa nas dijeli nekoliko hrabrih koraka.

Vaša nedavna izjava o “ćutolozima” unutar SDA je izazvala reakcije javnosti, a naročito reakcije stranačkog članstva i simpatizera koji su pozdravili taj vaš kritički osvrt. Šta je dovelo do toga da neki dugogodišnji članovi vaše stranke postanu, kako ste kazali, ćutolozi?

– Ima nekoliko razloga za šutnju istaknutih članova SDA i općenito onih koji čine vlast. Jedan od tih razloga je što je u politici “čaša uvijek do pola prazna”, nije do pola puna. Recimo – ogroman napor je učinjen da se u vremenu od 2014. do 2020. kreira više od 100.000 novih radnih mjesta, da se riješe pitanja boračkih populacija, penzionera, budžeti su enormno povećani, ali to nije dovoljno! Uvijek se traži više. S druge strane, efekti nekoliko afera, poneke greške i neuspjesi imaju ogroman odjek jer se majstorski preuveličavaju. Zato je lakše šutjeti, pustiti drugima da govore ono što mediji i javnost dočekuju “na nož”. Međutim, moramo govoriti, iznositi istinu i braniti se od laži. Ako to neće da rade stariji kadrovi, otvorit će se sama po sebi šansa za mlađe i ambicioznije. Oni koji se ohrabre 2021. godine kreirat će mjesto za sebe na listama koje će SDA praviti 2022.

Stanje se popravlja

Ćutologa ima i u međunarodnoj zajednici, što potvrđuje izostanak reakcija na pojave i procese u BiH na koje su dužni reagirati.

– Ljutimo se na svoje ljude, a onda nas iznenadi nespremnost predstavnika svjetskih sila da se jasno suprotstave političkom siledžijstvu, da se izlože nelagodi i rizicima neuspjeha. Mislim da su zemlje PIC-a i OHR dodirnuli dno takvog odnosa šutnjom kojom su prije nekoliko godina ispratili dodjelu odlikovanja Radovanu Karadžiću i drugim presuđenim ratnim zločincima. Stanje se ipak popravlja, izgleda da su i oni uvidjeli da je bolje zaustavljati prijeteće procese u začetku, dok još nisu dobili zamah. A najopasniji od tih procesa, oni koji prijete secesijama i izazivanjem novih sukoba na Balkanu, su upravo u novom začetku.

S druge strane, stječe se dojam da je Rusija, koja otvoreno zastupa interese vlasti u entitetu RS, mnogo konkretnija i glasnija od zapadnih sila. Da li je to zaista tako?

– Nisam siguran. Poruke se šalju na različite načine. Vježba NATO saveza, koja se ovih dana odvija diljem Evrope, a uključila je i terotoriju BiH, Crne Gore, Makedonije, veoma rječito govori. Jača je od svake verbalne poruke.

Tiha agresija je i najopasnija

Sudeći prema reakcijama u javnom prostoru, u dijelu bošnjačkog korpusa je prisutan i sve više se širi defetizam, stalno isticanje nezadovoljstva koje nerijetko nema uporište u činjenicama, ali se agresivno zastupa. Šta su razlozi takvog odnosa?

– Bošnjaci su, ustvari, jedan izvanredno otporan i dobar narod. Izdržali su pola vijeka komunističkog ispiranja mozga i sačuvali vjeru. Izdržali su nevjerovatnu vojnu kampanju, zločine, genocid i sačuvali zemlju, ponos, obraz. Izdržavaju i ovih 26 postdejtonskih godina tihe i podmukle kampanje čiji cilj je da ih zbuni, da dovede u pitanje istinu i sve autoritete među njima, da ih se obezglavi pred neku novu agresiju.

Ova tiha agresija je i najopasnija, jer je narod nije ni svjestan, nasjeda na nju. Tuđa kultura, i nekultura, polako nadire u naš prostor i istiskuje autohtone vrijednosti, gradi sistem vrijednosti našoj djeci. Mnogi Bošnjaci, u borbi za interese i vlast, učestvuju u tome. Laž potiskuje istinu. Vidite, ogroman je uspjeh odbraniti zemlju, afirmisati vlastiti identitet, vjeru, vratiti ime narodu, njegovom jeziku. To je neupitno i to su neki sposobni i hrabri ljudi uradili.

Na koji način čuvamo spomen na njih? Sjetimo ih se sa nekoliko izjava 1. marta i 25. novembra. Šta rade i šta čekaju naši intelektualci, historičari, umjetnici? Naša kinematografija je odlična, ali ona nije zabilježila postojanje bosanskog heroja. Njega nema u bosanskohercegovačkom filmu. Heroji su, izgleda, neinteresantni bosanskohercegovačkim scenaristima. Postoje bošnjačke i bosanske žrtve, izbjeglice, postoje ekstremisti, šverceri i lopovi, pripadnici LBGT pokreta koji bježe od ratnog sukoba sa devizom “Go West”, ali branioca u bosanskom filmu nema! Nema ni bosanskih lidera u našim filmovima, serijama, ima pijanica i jugonostalgičara kojima se smiju u susjednim zemljama. O rahmetli Aliji je seriju snimila turska TV, o Dudakoviću, Oriću, Hamdiji Abdiću Tigru, koji je nadmudrio Fikreta Abdića i nanio mu prvi poraz, nije niko.

A bilo je tu veoma “filmičnih” epizoda. Rahmetli Emir Bogunić Čarli, diverzant iz hrasničke jedinice “Fikro” je, recimo, spasio Sarajevo unoseći rakete preko piste dok je padao Otes, ali naša djeca i ne znaju ko je on. Preko anti-tenk raketa je stavio komade goveđeg mesa, krvav čaršaf i “prikopčao” bocu sa infuzijom, pa su ga “unproforci” propustili da “unese teškog ranjenika” u Sarajevo. Nema naših heroja, ali zato je srbijanskih serija na kanalima u Federaciji toliko da ćemo početi govoriti ekavskim govorom.

Postoji li “lijek” za to?

– Postoji. Treba finansijski pomoći domaćim televizijama koje žele raditi kvalitetan patriotski program da ga konačno počnu proizvoditi. I na tome se radi.