AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Kultura

Direktor Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS) Izudin Bajrović dočekao nas je u praznoj teatarskoj sali najveće pozorišne kuće u BiH. Nekoliko sedmica ranije tu je odigrana prva pozorišna premijera u 2021. godini.

Gledalište je sada prazno, a vrata zatvorena. Ipak, Bajrović ističe kako je neophodno ostati optimističan.

Kada smo krajem marta prošle godine obilježavali Svjetski dan teatra u sjeni pandemije, taj vrlo poseban datum obilježile su posebne izjave kulturnih radnika. Slali su poruke ohrabrenja, pozivajući gledatelje da repertoare nastave pratiti virtuelno.

Uprkos činjenici da je virus tada bio sasvim nepoznata stvar, optimistično su govorili kako će se do narednog 27. marta sve kako-tako vratiti u red.

Dok su nam u fokusu bili različiti sojevi i mutacije virusa, nabavka vakcina, epidemiološke mjere, ispraćaji članova porodice, prijatelja, poznanika i ljudi kojima smo se nekad divili ispred teatarske pozornice i malih ekrana – prošlo je 365 dana i 27. mart smo ponovo dočekali u identičnoj poziciji. Sarajevske pozorišne kuće su zbog društvene odgovornosti zatvorile svoja vrata, a ljubitelji teatarske umjetnosti danas gledaju snimak predstave “Ay, Carmela”.

Započinjući razgovor, Bajrović pokazuje prema praznom gledalištu govoreći kako je isprva bio šok stati ispred samo 30 ljudi i igrati predstave. Iako je taj broj kasnije u drugoj polovini 2020. povećan na 70, sala je i dalje odjekivala zbog praznine.

“Pandemija je donijela promjene. Ali ipak, iako smo uslovljeni finansijskom situacijom i epidemiološkim mjerama – nastavljamo dalje. Veliki broj svjetskih pozorišta je zatvoren već godinu dana, a mi smo nastavili igrati. Kad se situacija smiri, predstavit ćemo nove baletnu, dramsku i opernu predstave. Rođendan pozorišta proslavit ćemo u oktobru premijerom predstave ‘Protekcija’ Branislava Nušića, koja je i počela rad NPS 1921. godine. Krug zatvaramo istom predstavom kojom je i započet”, najavljuje Bajrović.

Važan jubilej ove pozorišne kuće bit će obilježen kroz različita dešavanja koja će, ukoliko to epidemiološka situacija dopusti, biti organizovana tokom cijele godine. Proslava je počela krajem februara, kada je pred 70 gledatelja premijerno prikazana predstava ‘To nikad nigdje nije bilo’ bh. reditelja Dine Mustafića. Simbolično, Mustafić je publici predstavio pozorišni komad koji postavlja pitanje – Ima li smisla baviti se umjetnošću u situacijama kao što su opsada, smrt, razaranje i pandemija?

“Čini mi se da je odgovor na to pitanje potpuno jasan. Umjetnik se organski bavi umjetnošću bez obzira na uslove i okolnosti. Pitanje je – da li to okolina odobrava? Ili ovo naše djelovanje smatra društveno neprihvatljivim i neodgovornim. Teatarski radnici se ne pitaju da li ovo ima smisla, mi radimo po našoj potrebi. Ustvari, očekujemo da to nije samo naša potreba, nego i želja svih ljubitelja pozorišta”, kaže direktor NPS-a.

Bajrović vjeruje kako je neophodno nastaviti djelovati jer, kao što se sada analizira rad teatra za vrijeme rata, tako će se jednom proučavati i rad pozorišnih kuća za vrijeme pandemije koronavirusa: “Umjetnost je potrebna u bilo kom vremenu, ona je neuništiva. Mračna vremena čak i pogoduju umjetnosti, jer se povećava potreba umjetnika da rade svoj posao, a povećava se i broj konzumenata. Ljudima je potrebno olakšanje i bijeg od tmurne svakodnevnice”.

Gotovo sva bh. pozorišta su od marta prošle godine po nekoliko puta prikazala snimke različitih predstava na svojim YouTube kanalima. Platforme koje su ranije korištene samo za kratke promotivne video isječke dobile su hiljade pratitelja, pozorišne predstave prikazane su u domovima i školama širom regiona. Bajrović smatra da je u svemu tome jasno vidljiva poruka koju šalje publika – život mora teći dalje, gledatelji sa kulturnim radnicima dijele potrebu za umjetnošću.

Večeras se u sklopu Svjetskog dana teatra prisjećamo velikog glumca Dragana Jovičića koji je krajem prošle godine preminuo od posljedica koronavirusa, a sarajevske pozorišne kuće u saradnji s Festivalom MESS na svojim kanalima emituju predstavu “Ay, Carmela”.

Iako je neizvjesno kada će publika ponovo moći posjetiti teatarske sale, važno je ostati optimističan. Bajrović ističe kako čvrsto vjeruje da će uprkos svim izazovima umjetnost nastaviti živjeti: “Filozofija pozorišta u koju vjerujem zvuči ovako: Za postojanje pozorišta je potrebna scena, jedan gledatelj i jedan glumac. Toliko je sasvim dovoljno. A imamo mnogo više od samo toga”.