Jedan je gin’o za državu, drugi na njoj zaspao – slika koja boli Bosnu i Hercegovinu

Na jednoj slici – borac. Smrznut, umoran, na prvoj liniji odbrane. Čovjek koji je stao ispred metka da bismo mi danas imali gdje živjeti, hodati, raditi i sanjati. Nije pitao hoće li preživjeti. Nije pitao kolika će mu biti plata. Nije pitao hoće li mu se iko ikada zahvaliti.

Danas mu se država „zahvaljuje“ sa mizernih 1,5 marke po mjesecu provedenom u ratu.

Na drugoj slici – političar. U toploj sali, na sjednici, spava. Plata preko 5.000 maraka mjesečno. Uvijek budan kada se dijele privilegije, naknade, dnevnice i povlastice. Uvijek spreman da se bori – ali samo za sebe.

Jedan je branio državu kada se ginulo.

Drugi je spominje samo kada se dijele fotelje.

Borac zna šta su glad, hladnoća, strah i nepravda.

Političar zna gdje je poslanički bife, besplatni ručkovi, reprezentacije i budžet koji često doživljava kao lični novčanik.

Ovo nisu izuzeci.

Ovo su postala pravila.

Čim se dočepaju mandata, mnogi zaborave ko ih je birao i zašto su tu. Narod ostaje dole – da trpi, šuti i plaća. Oni gore rade za sebe, stranku i rodbinu.

Za narod se sjete samo pred izbore, sa novim obećanjima i još većim lažima nego ranije.

Borci su im teret.

Penzioneri smetnja.

Obični ljudi samo broj.

Ovo nije država kakvu su borci sanjali.

Ovo nije država kakvu je iko pošten zamišljao.

Ovo je država u kojoj oni koji su je branili danas kleče, a oni koji je vode – spavaju. Zatvorenih očiju kad treba raditi za narod, a širom otvorenih kada treba uzeti za sebe.

I sve dok narod trpi i šuti, dok se prodaje za sitne interese i lažna obećanja, oni će mirno drijemati.

Na naš račun.