Jedni jedu kupus, drugi jedu meso, a statistika kaže da svi jedemo sarmu

Statistika nas godinama pokušava uvjeriti da živimo bolje i prikazuje stalni rast prosječne plaće u BiH.

Za većinu građana ove zemlje ipak je prosjek plaće koji utvrđuju statistički zavodi i agencije daleko od njihovih stvarnih zarada. Sindikalisti i ekonomski stručnjaci u razgovoru za „Avaz“ potvrđuju da je, naprimjer, podatak da je u martu ove godine prosječna plaća u BiH iznosila 907 KM, apsolutno nerealan i da se ni blizu ne podudara s onim iznosom koji se isplaćuje većini radnika u BiH.

Lažna slika

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata u BiH Selvedin Šatorović ističe da raspolažu podacima da čak oko 75 posto zaposlenih u našoj zemlji prima plaću daleko nižu od prosjeka koji pokazuje statistika.

– I u najznačajnijem dijelu su to proizvodni radnici, oni u realnom sektoru, tako da je stanje puno teže nego što to zvanični statistički podaci pokušavaju prikazati – kaže on.

• Šatorović: Stanje je puno teže

Dalje ističe da znatno viši prosjek plaće od onog koji primaju radnici ustvari podižu visoke plaće funkcionera, koje se mjere u hiljadama maraka i na taj način se zapravo i dobije viši prosjek za sve. – I to stvara neku lažnu sliku da imamo prosjek koji se predstavlja u javnosti. Međutim, hipotetički, taman i da je minimalna plaća ono što je danas prosječna plaća, dobivamo poražavajuću činjenicu da je to u suštini samo 40 do 48 posto potrošačke korpe za četveročlanu porodice. Dakle, sva ta skupina podataka može pokazati da građani veoma teško žive i zbog toga ne čudi što brojne porodice svakodnevno odlaze iz BiH. To na najbolji način demantira sve statistike i priče o lagodnom životu u BiH – ističe Šatorović. 

• Miljević: Daleko od prosjeka

Damir Miljević, ekonomski analitičar, kaže da statistiku pobija i podatak da samo u Republici Srpskoj skoro 100.000 radnika prima plaću u iznosu od 500 KM, što je daleko od prosjeka, koji se svakoga mjeseca navodi u statistikama zavoda i agencija.

– Jadno je da se onda statistika treba gledati samo kao zbir različitih stvari iz kojih se traži prosječna veličina, što znači po onoj narodnoj, jedni jedu kupus, drugi jedu meso, a u prosjeku, odnosno statistički slijed kaže – svi jedemo sarmu – ilustrira Miljević.

I on naglašava da enormno visoke plaće u javnoj upravi ili u parlamentima utječu na viši prosjek plaće nego to jeste u realnosti.

– U principu, prosjeci ne omogućavaju nikakvo donošenje zaključka o stvarnoj situaciji, prosjeci samo govore u odnosu na prethodni period i u odnosu na neke druge zemlje. Prema tome, visina prosječne plate ne govori ništa o strukturi i raspodjeli društvenog bogatstva i resursa unutar BiH, ona samo prikazuje prosječno stanje – ističe Miljević.

Kako god da se „okrene i obrne“, činjenica je da manjina onih s visokim plaćama u BiH stvara privid o prosječnoj plaći od oko 1.000 KM.   I još jednom nam dokazuje da je statistika ustvari, kako mnogi kažu, tačan zbir netačnih podataka. Pokazuje to i naša anketa provedena među građanima u Banjoj Luci, Mostaru, Zenici i Tuzli.  

 BANJA LUKA  

Momčilo Gavrilović:

– Ako je čovjek podstanar, onda prosječna plata ne može da pokrije ni trećinu troškova, jer su kirije i režije preskupe. Mene najviše brinu cijene hrane, koje bukvalno divljaju. Uskoro ni duplo veća primanja neće moći pokriti potrošačku korpu.

Ljubiša Đukić:

– To su priče za malu djecu. Svako ko ode tri puta u prodavnicu u toku sedmice zna da se danas za sto maraka ne može kupiti pola stvari koje su mogle da se kupe juče. To je jedan užas i sramota. Ljudi ne mogu da žive od svoga rada i zato bježe u inostranstvo.

ZENICA  

Mato Tomić: 

– Smatram da se taj statistički podatak uopće ne podudara s realnošću. Ljudi rade za duplo manje novca. Konkretno, moja penzija nije ni blizu te plaće, ali ni plaća mojih bližnjih. Ljudi danas rade za 500 KM, tako da ne znam kakvi su to podaci.

Džemal Imamović:

– Mislim da je taj podatak friziran, a da je realnost daleko drugačije od tih 907 KM. Sve ispod 1.000 KM je malo, a ne to. Ljudi rade za mizeriju, tako da ne znam kako su došli do tog podatka. Malo koga znam da ima toliku plaću na današnjem vremenu – kaže Džemal Imamović.

 MOSTAR  

Dragica Vučić:

– Vjerovatno je to tako kada se, s jedne strane, uzme izračun uposlenih koji imaju veća i visoka primanja i onih koji, s druge, imaju minimalne plaće. Međutim, pitam se koliko je to realno, jer, ja sam penzionerka, a moji bližnji ili prijatelji i poznanici su daleko od tog iznosa.

Goran Kosanić:

– To nikako ne može biti realno. Mišljenja sam da 80 posto zaposlenih ima minimalna primanja i da je taj podatak vjerovatno nastao iz činjenice da oni koji su zaposleni u administracijama, državnim i drugim preduzećima, imaju ogromna primanja.

Dragica Vučić

Goran Kosanić

TUZLA 

Damir Hadžisaković: 

– Nemam osjećaj da je to tako. Statistički je to možda i tako, ali nekako imam osjećaj da ne odgovara našoj realnosti s obzirom na to koliko iznose penzije, koliko se izdvaja u penzioni fond, ali i prema potrošačkoj korpi mislim da taj podatak ne odgovara pravom stanju stvari.

Edin Hasić:

– Ne podudara se, zato što je uzet prosjek onih koji primaju enormno visoke plaće koje su u sektoru koji nije proizvodni u odnosu na ove ljude koji rade u supermarketima, privatnim firmama i drugdje gdje su plaće još mizerne. Ja to zovem kreativna statistika.

Poredak u regionu

U regionu su najviše prosječne plaće u Sloveniji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, dok su najniže u Srbiji, BiH i Makedoniji. No, u tim zemljama se prikazuju i podaci za prosječnu medijalnu zaradu, a oni pokazuju zaradu koju približno prima najveći broj zaposlenih.   Tako je, naprimjer u Hrvatskoj, prosječna plaća oko 1.600 KM, međutim, zvanični podaci u toj zemlji kažu da polovina zaposlenih u Hrvatskoj ima plaću veću od tog iznosa, a da druga polovina prima manje od utvrđenog prosjeka. 

Avaz.ba