Kad su govorili da ne može, doktor Nadir Ibrahimović odlučio dokazati suprotno: Slijepi doktor zaposlio deset osoba s invaliditetom

Kada je odlučio napustiti siguran posao i krenuti svojim putem, malo ko je vjerovao da će uspjeti. Danas doktor fizioterapije Nadir Ibrahimović vodi tim u kojem većinu zaposlenih čine osobe s invaliditetom.

Kako kaže za “Dnevni avaz”, nikada mu cilj nije bio dokazivati bilo šta drugima, nego stvoriti priliku ljudima koji je rijetko dobiju.

Težak početak

– Želio sam stvoriti radno mjesto za sebe i još dvije ili tri osobe. Danas imamo firmu koja zapošljava 12 radnika i to je mnogo više nego što sam mogao zamisliti – rekao je Ibrahimović.

Iza tog uspjeha nisu stajali veliki budžeti niti sigurni planovi. Početak je bio pun neizvjesnosti, a najveći teret osjećao je prema ljudima koji su mu ukazali povjerenje i odlučili zajedno s njim krenuti u neizvjesnost.

– Kada je trebalo isplatiti prvu platu, morao sam podići pozajmicu i tada sam pomislio da smo ušli u začarani krug. Danas poslujemo pozitivno, redovno isplaćujemo plate i nemamo dugovanja – rekao je Ibrahimović.

Posebnost njihovog rada pacijenti prepoznaju tek kada dođu na tretman. Mnogi u početku imaju predrasude, ali ih vrlo brzo zamijeni povjerenje jer rezultati govore više od bilo kakvih objašnjenja.

Terapeuti se u radu najviše oslanjaju na dodir, koji postaje osnovni alat za procjenu stanja pacijenta.

– Osoba koja ne može vizuelno procijeniti stanje pacijenta oslanja se prvenstveno na čulo sluha i dodira. Dodir postaje glavni alat za procjenu stanja i postizanje kvalitetnih rezultata – kazao je.

Jednostavna želja

Iako ga danas mnogi predstavljaju kao primjer upornosti, Ibrahimović kaže da o tome nikada nije razmišljao. Njegova želja bila je mnogo jednostavnija – omogućiti ljudima da rade posao za koji su se školovali i žive od svog rada.

– Moj cilj bio je da sebi i svojim zaposlenicima obezbijedim kvalitetne uslove rada. Društveni značaj ove priče razvio se spontano – rekao je Ibrahimović.

Znanje bez prepreka

Na kraju dana, kaže, najvažnije nije koliko je ljudi zaposleno niti koliko je posao porastao. Najveća nagrada su pacijenti koji odlaze kući s manje bolova i kolege koje su dobile priliku da pokažu koliko vrijede