Kakav je ovo bio hit: Sjećaš li se Huge, Hugoline i malih ‘hugića’

Kad spomenemo malenog crtanog lika Huga, mnogi od nas se odmah vrate u djetinjstvo te se prisjete televizijske igrice koju smo u dahu gledali na programu Federalne televizije

Igrica je originalno nastala u Danskoj 1990. godine i emitirala se u 40 zemalja svijeta te je bila popularna od 1991. do 2007. godine, a kod nas se prikazivala u periodu od 1995. pa do 2004. godine.

Osim u televizijske igrice, Huga i njegove avanture mogli smo igrati i na kompjuteru. U to vrijeme nam je i lik Huga, malenog stvorenja crne kose s velim ušima, nosom i očima, bio jedan od najdražih.

Zamisao televizijske igrice je bila ta da djeca preko telefona i uz pomoć tipki na njemu upravljaju Hugom na ekranu. U početku se moglo se birati između nekoliko igrica koje su uključivale vožnju po rijeci na deblima i skakanje po njima, vožnju avionom, ali i penjanje na planinu.

Početkom 2000-ih godina dodani su novi elementi pa su se pojavile i nove igrice u kojima je Hugo mogao jahati na nojevima, prolazio je kroz prašumu u kojoj se penjao po lijanama i spuštao se u rudnik. Mali crtani lik je sve te prepreke morao prijeći kako bi spasio svoju ženu Hugolinu i njihovo troje dječice koje je zarobila vještica.

U svakoj igrici Hugo je imao tri života. Svi se dobro sjećamo i glasa vještice i njene slavne rečenice: Izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti, koja je bila popraćena podlim smijehom.

Prije početka igrice, kad bi se neko dijete javilo, jedan od voditelja pitao bi igrača odakle dolazi, kako se zove i ima li navijače. Ako bi dijete reklo da ima, voditelj bi zatražio da viknu kako bi čuo koliko ih ima, a zatim bi igraču rekao da mu da “peticu” koju je glumila tipka 5.

Nakon odigrane igrice, djecu je čekao i poklon paket koji je bio prikazan, a on je uključivao slatkiše i društvene igre. Također mogli su se osvojiti i biciklo, lopta i druge vrijedne nagrade. Nakon što bi nam bile predstavljene nagrade, voditelji su djeci prepustili par sekundi da pozdrave koga žele, a ti pozdravi su uključivali nabrajanje članova porodice i prijatelja te neizostavno “pozdravljam Huga, Hugolinu, male ‘hugiće’ i sve u studiju i režiji“.