Kako danas izgleda život u Gazi: Borba za svaku kap vode i svaki komad hrane

Iako je na snazi formalno primirje između Izraela i Hamasa, svakodnevica u Gazi i dalje je obilježena zvucima rata.

Nebo neprestano para zujanje dronova, povremeno odjekuju eksplozije i pucnji, a stanovnici žive u neizvjesnosti koja ne prestaje ni kada se oružje privremeno utiša. Mnogi dijelovi Pojasa Gaze pretvoreni su u ruševine, a život kakav su poznavali nestao je zajedno s hiljadama domova, škola, prodavnica i radnih mjesta, piše Index.

Za veliki broj ljudi dani prolaze u čekanju na vodu, hranu i lijekove. Djeca odrastaju bez redovnog školovanja, porodice spavaju u šatorima ili improvizovanim skloništima, a brojni stanovnici ostali su bez posla nakon što su fabrike i preduzeća uništeni. 

U uslovima nestašice, siromaštva i iscrpljenosti rastu i tenzije među ljudima, pa sukobi sve češće izbijaju i unutar zajednica koje se već godinama bore za golo preživljavanje.

Život među ruševinama

Gaza City, nekadašnje središte Pojasa Gaze, danas je gotovo u potpunosti pretvorena u ruševine. Ulice su nestale pod razaranjima, a ono što je nekada bio urbani i administrativni centar sada je prostor u kojem se teško prepoznaju tragovi svakodnevice.

Kako izgleda život na tom području iz dana u dan, opisuje nam sagovornik koji je proteklih mjeseci boravio u Gazi, a čiji su podaci poznati redakciji.

“Život u Gaza Cityju izgleda kao stalna borba između krize, snalažljivosti i pokušaja da se zadrži barem malo normalnosti u izuzetno teškim uslovima. Većina ljudi živi među ruševinama ili u šatorima, jer su mnoge zgrade uništene ili više nisu sigurne za stanovanje. Svaki dan svodi se na isto – traženje pitke vode, hrane, goriva za generatore i bilo kakvog mjesta gdje se može prespavati”, priča nam sagovornik.

Struje ili nema ili dolazi na kašičicu, pa ljudi često žive i u potpunom mraku. Ipak, grad nije potpuno stao.

“Otvorili su male improvizovane prodavnice, pekare, pijace, frizerske salone. Djeca se povremeno okupljaju u privremenim učionicama ili centrima za učenje, iako veliki dio njih i dalje ne ide redovno u školu. Sve to zajedno stvara svakodnevicu u kojoj se pokušaji normalnog života neprestano sudaraju s nesigurnošću.”

Nestašica hrane i visoke cijene

Nestašica vode i hrane jedan je od najtežih problema u Gazi, a situaciju dodatno pogoršavaju visoke cijene osnovnih namirnica poput mesa, voća i povrća. Snabdijevanje uveliko zavisi od toga šta izraelske vlasti u pojedinom trenutku dozvoljavaju da uđe u Pojas Gaze, pa se dostupnost hrane mijenja iz dana u dan.

“U posljednje vrijeme posebno je teško doći do jaja i banana. Iako se jaja povremeno mogu nabaviti, uglavnom nisu izložena na policama prodavnica. Kupci se moraju obratiti određenom prodavaču, a tek ako on procijeni da ih može prodati, jaja se izdvajaju i čekaju na kasi, često u crnoj kesi. Količinu određuje prodavač, ovisno o tome s čim u tom trenutku raspolaže. Zbog takvog načina prodaje, kupovina jaja u prodavnicama odvija se diskretno.

Na tržištu se uglavnom mogu vidjeti proizvodi s deklaracijama na hebrejskom jeziku, dok je domaćih palestinskih proizvoda sve manje.

I dalje rade i neki restorani, gdje se za porciju riže i piletine plaća oko 100 ILS (približno 30 eura), dok su druga jela oko 15 eura, a deserti oko 3 eura. Šišanje u improvizovanom salonu košta 100 ILS, iako je za lokalno stanovništvo cijena znatno niža”, navodi sagovornik.

Lokalno stanovništvo suočava se s velikim problemom pronalaska posla i zarade, zbog čega mnogi pokušavaju doći do angažmana u humanitarnim organizacijama. Takvi poslovi često su jedina mogućnost prihoda, ali i oni su ograničeni i nedovoljni za osnovne životne potrebe.

Ograničenja postoje i za osobe kojima je odobren ulazak u Gazu, poput medicinskog osoblja ili radnika humanitarnih organizacija. Posebno kada su u pitanju novac i tehnologija.

“Kontrole na granicama su vrlo stroge. Ograničeno je unošenje većeg broja ličnih uređaja poput mobitela, satova i punjača. Također, jedna osoba smije unijeti najviše 1000 ILS, što je oko 300 eura u gotovini, a ako se pronađe veći iznos, novac se oduzima. To je ozbiljan izazov kada u takvim uslovima boravite duže vrijeme”, priča sagovornik.

Život pod stalnim zvucima rata

Zvuci dronova, eksplozija i tutnjava u Pojasu Gaze odzvanjaju već više od dvije godine. Ljudi su se, kaže sagovornik, u određenoj mjeri prilagodili životu u uslovima koji traju predugo i bez jasnog kraja.

“Iako je na snazi formalno primirje, rat u Gazi u stvarnosti nikada nije potpuno prestao. Ujutro se često čuju pucnji, ponekad iz daljine, a ponekad i iz neposredne blizine, u situacijama kada dolazi do sukoba među stanovništvom. Zvuci dronova i detonacija najčešće se čuju u večernjim satima, no nisu rijetkost ni tokom dana.”

Humanitarna pomoć postala je glavni sistem preživljavanja. Hrana, voda, lijekovi i higijenske potrepštine često dolaze kroz distribucijske tačke, a svakodnevni život vrti se oko redova i čekanja.

“U redovima se često mogu vidjeti djeca koja su preuzela uloge odraslih, čekajući vodu ili obavljajući nužne zadatke za porodicu. 

Mnoge su porodice bile prisiljene na višestruka raseljavanja sa sjevera prema jugu ili između kampova i skloništa. Uprkos svemu, pojavljuju se i prizori svakodnevnog života: djeca koja se igraju, ljudi koji love ribu te svadbene proslave na ulici.”

Uprkos povremenim tragovima normalnosti, svakodnevica u Gazi ostaje definisana nestašicom, raseljavanjem i nesigurnošću. U takvim uslovima život se ne vraća u normalu, on se samo prilagođava granicama preživljavanja, bio jasne naznake kada bi se ta granica mogla pomjeriti.