Kako je iranski raketni odgovor izraelu ogolio slabosti američke odbrane i zašto to brine Pentagon

Sjedinjene Američke Države posjeduju sedam vrhunskih sistema za odbranu od projektila poznatih kao THAAD. Tokom 12-dnevnog rata s Iranom u junu, dva od tih sistema bila su raspoređena u Izraelu – i ni to nije bilo dovoljno.

U saradnji s izraelskim sistemima, američki THAAD operateri su u rekordnom tempu ispalili više od 150 projektila kako bi presreli talase iranskih balističkih raketa, prema izjavama američkih zvaničnika. To je skoro četvrtina svih presretača koje je Pentagon ikada kupio, piše Wall Street Journal.

Potražnja je bila toliko velika da je, prema riječima jednog zvaničnika, Pentagon u jednom trenutku razmatrao plan da preusmjeri presretače koje je ranije kupila Saudijska Arabija u sisteme postavljene u Izraelu. Ti razgovori bili su osjetljivi, jer su gradovi i naftne instalacije kraljevstva također smatrani mogućim metama tokom sukoba.

Nisu samo THAAD sistemi bili opterećeni – SAD su također brzo potrošile brojne mornaričke presretače, a Izrael je do kraja sukoba ispraznio većinu svojih zaliha. Uprkos svemu, desetine iranskih projektila ipak su prošle.

Dok su izraelski zvaničnici zahvaljivali američkim sistemima za spašavanje hiljada života, rat je otkrio ozbiljan manjak američkih zaliha. Također su uočene neučinkovitosti u načinu na koji se američki proturaketni sistemi koriste, a Pentagon sada preispituje i učinak nekih presretača.

Neki planeri iz Pentagona smatraju da američka raketna odbrana – koja je prvobitno dizajnirana da zaštiti američke trupe i infrastrukturu od napada Rusije, Kine ili Sjeverne Koreje – nije prilagođena svijetu u kojem jeftine i brojne balističke rakete postaju dominantno oružje iz zraka.

Američka mornarica se ove godine suočila s raketnim napadima jemenskih Huti pobunjenika, koji upravo projektile smatraju okosnicom svog arsenala. Ukrajina je neprestano izložena ruskim napadima koji koriste projektile i dronove kako bi izbjegli rizik po pilote.

Kina, s druge strane, masovno ulaže u razvoj raketa koje bi u budućem sukobu mogle poslužiti za odvraćanje SAD-a od odbrane Tajvana. “Napokon smo se počeli buditi i shvatati potrebu za masovnim nabavkama odbrambenog oružja”, izjavio je Tom Karako, direktor Projekta raketne odbrane pri Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).

Viceadmiral Brad Cooper, koji uskoro preuzima komandu nad Centralnom komandom SAD-a zaduženom za Bliski istok, rekao je pred Kongresom u junu da je hitna akcija neophodna. “Zabrinut sam za sve, ali jedno od najvećih pitanja su zalihe municije i dubina spremnih resursa”, rekao je Cooper.

Svaki THAAD sistem – što je skraćenica za Terminal High Altitude Area Defense – može sadržavati 48 presretača raspoređenih na šest lansera, a za njegovo neprekidno funkcionisanje potrebno je oko 100 američkih vojnika koji vrše punjenje, analizu podataka, održavanje i ispaljivanje.

“Koliko je meni poznato, SAD nikada ranije nisu rasporedile dva THAAD sistema u jednoj zemlji”, rekao je Dan Shapiro, bivši zvaničnik Pentagona za Bliski istok i sadašnji saradnik Atlantic Council-a. “To je izvanredna posvećenost američke tehnologije i osoblja sigurnosti Izraela”.

Pentagon je tokom rata poslao dodatne presretače, ali su zalihe ostale ograničene. Svaki THAAD presretač košta oko 13 miliona dolara, a Pentagon ih je od 2010. kupio oko 650.

U narednoj fiskalnoj godini planira se nabavka još 37. Lockheed Martin, proizvođač ovih sistema, kaže da može proizvesti oko 100 presretača godišnje i da sarađuje s vladom na opcijama za povećanje proizvodnje.

Prema procjenama istraživača iz CSIS-a Wesa Rumbaugha, bilo bi potrebno više od godinu dana i između 1,5 i 2 milijarde dolara da se nadoknadi broj THAAD presretača ispaljenih tokom 12-dnevnog rata. Analitičari smatraju da je raspoređivanje u Bliski istok dodatno opteretilo spremnost SAD-a i pokazalo rastuću potrebu ne samo za presretačima, već i za dodatnim lanserima.

Oficiri američke vojske navode da bi idealna konfiguracija podrazumijevala dva THAAD sistema u SAD-u za svaki koji je na terenu – jedan za obuku, drugi za održavanje, a treći za aktivno raspoređivanje. Od sedam operativnih THAAD sistema, dva su trenutno raspoređena u Izraelu, dva su dugoročno vezana za Guam i Južnu Koreju, jedan je u Saudijskoj Arabiji, a dva su u kontinentalnim SAD-u.

Osmi sistem je proizveden, ali još nije potpuno operativan. S pet od sedam sistema na terenu, SAD bi se mogle suočiti s problemom tzv. “dwell time”, gdje jedinice nemaju dovoljno vremena za odmor, održavanje i pripremu između misija.

Iako Izrael ima sopstvenu naprednu višeslojnu odbranu koja uključuje sisteme kao što su Arrow, David’s Sling i Iron Dome, zemlja je pred kraj sukoba bila na ivici iscrpljivanja zaliha. Da je Iran ispalio još nekoliko većih salvi projektila, Izrael bi, prema riječima jednog američkog zvaničnika, vjerovatno ostao bez najnaprednijih Arrow 3 presretača.

Izraelska vojska ne objavljuje podatke o broju presretača ili operativnim detaljima svojih sistema, ali je poručila da je tokom cijelog rata “IDF imao sva potrebna sredstva za odbranu suvereniteta i zaštitu civila”. Kako su se iranski napadi nastavili, SAD su hitno poslale sedam mornaričkih razarača u istočni Mediteran i Crveno more, opremljenih za presretanje balističkih projektila.

Većina razarača klase Arleigh Burke opremljena je presretačima iz porodice Standard Missile (SM-2, SM-3 i SM-6), koji mogu uništavati različite vrste prijetnji iz zraka. I ti brodovi su, prema riječima viceadmirala Jamesa Kilbyja, trošili presretače zabrinjavajućom brzinom.

Tokom rata ispaljeno je oko 80 SM-3 projektila. SM-3 presretači, koje proizvodi kompanija RTX, koštaju između 8 i 25 miliona dolara po komadu, u zavisnosti od verzije.

U Pentagonu postoji zabrinutost i zbog toga što SM-3 presretači, prvi put upotrijebljeni u borbi prošle godine, nisu uništili onoliko ciljeva koliko se očekivalo, prema navodima dvojice odbrambenih zvaničnika. Vojska trenutno detaljno analizira svako lansiranje kako bi razumjela razloge takvih rezultata.

Mornar koji je uključen u taj proces kaže da je prerano donositi sud o uspješnosti SM-3 projektila. “Testiranja i borbena upotreba dosljedno pokazuju da su SM-3 izuzetno efikasni presretači koji mogu poraziti kompleksne prijetnje u najtežim uslovima”, rekao je glasnogovornik kompanije RTX.

Dvojica mornaričkih oficira koji su služili na Bliskom istoku navode da su mornari vjerovatno imali problema s koordinacijom, jer se SAD i Izrael i dalje u velikoj mjeri oslanjaju na glasovne komunikacije kako bi uskladili koji sistem će presresti koju raketu. U haosu rata moguće je da su više brodova ispalili projektile na iste ciljeve.

Uz desetine bojevih glava, operateri su također mogli vidjeti olupine, mamce i raketne potisnike kako lete kroz zrak. Iako su mornari obučeni da prepoznaju razlike, nebo je bilo toliko zasićeno da je prepoznavanje pravih ciljeva bilo izuzetno otežano.

“Pogoditi pravi objekt u gustim salvama postaje izuzetno komplikovano kako se broj projektila povećava”, rekao je Tri Freed, glavni inženjer u sektoru za raketnu odbranu na Johns Hopkins institutu za primijenjenu fiziku. Još jedan veliki problem predstavljala je nemogućnost mornarice da presretače dopuni na moru.

Nakon što su ispalili sve projektile, brodovi su morali ići u luku, jer ne postoji siguran i pouzdan način za ponovno punjenje na otvorenom moru. Zbog veličine od oko 9 metara i težine svakog projektila, njihovo umetanje u vertikalne lansere zahtijeva potpuno stabilan brod – što može predstavljati ogroman problem u eventualnom pomorskom sukobu s Kinom.

“Ponovno punjenje projektila na moru je izuzetno izazovan zadatak zbog njihove težine i veličine”, rekao je Freed. Ipak, najveći problem i dalje ostaje količina.

Analitičar Karako poručuje da je rat pokazao – kao i mogućnost novih sukoba – da SAD hitno trebaju mnogo veće zalihe presretača. “Drugi problem je taj što bi Iranci ovo mogli ponoviti”, rekao je. “A mi to više ne možemo sebi priuštiti”.