Kako onda da vjernik zna: Znakovi da je Allah primio naše ibadete i ostala dobra djela u ramazanu

Musliman i muslimanka čine dobra djela (posebno u ramazanu), nadajući se da će ih Allah ukabuliti i primiti, jer ako Allah primi naša dobra djela, to je jasan dokaz da su ona ispravna i da smo ih učinili na način kako Allah voli i kako je zadovoljan.

Fudajl ibn Ijad, rekao je: ”Allah neće primiti djelo koje nije iskreno i ispravno. Iskreno je samo ono dobro djelo koje je učinjeno isključivo u ime Allaha, a ispravno je samo ono djelo koje je u skladu sa Sunnetom.”

Allah nas je u Kur’anu obavijestio da On prima dobra djela samo od bogobojaznih, kao što dolazi u ajetu: “Allah prima samo od onih koji su bogobojazni” (El-Ma’ida, 27.)

Kako onda da vjernik zna jesu li njegovi ibadeti i ostala dobra djela primljeni i hoće li njegov trud uroditi očekivanim plodovima?

U nastavku ćemo navesti znakove koje su spomenuli islamski učenjaci, a koji ukazuju na to da je Allah primio naša dobra djela.

Nevraćanje na grijeh

Ako čovjek mrzi grijehe i mrzi da im se ponovo vrati i da ih čini kao što ih je nekada činio, neka zna da je njegova tevba i njegov ibadet primljen. Naprimjer, kada se čovjek sjeti svojih grijeha, pa ga to rastuži i osjeti tjeskobu u grudima, to je znak da je Allah primio njegovo pokajanje.

Problematizirajući ovu tematiku, Ibnul-Kajjim el-Dževzije je u svojoj knjizi Medaridžus-Salikin, napisao: ”Ako se čovjek sjeti grijeha nakon što se pokajao od njega, pa se obraduje i osjeti užitak u tome, njegovo pokajanje nije primljeno makar u takvom stanju ostao četrdeset godina.”

Jahja ibn Muaz, rekao je: “Ko svojim jezikom traži oprost za počinjeni grijeh, a srce mu i dalje vezano za grijeh i odlučan je da se vrati na taj grijeh, njegov ramazanski post bit će odbijen, a vrata primanja dobrih djela bit će zatvorena pred njim.”

Povećana pokornost Allahu

Među znakovima primanja dobrih djela je i povećana pokornost i povećano činjenje dobrih djela. Hasan el-Basri, rekao je: ”Nagrada za dobro djelo je ponavljanje dobrog djela, a kazna za grijeh je ponavljanje grijeha. Kada Allah primi dobro djelo od vjernika, onda ga uputi na pokornost i udaljavanje od grijeha.”

Postojanost u pobožnosti i dobrim djelima

Plodovi postojanosti i ustrajnosti u pokornosti Allahu su veličanstveni. Imam Ibn Kesir, rekao je: ”Allah je iz Svoje plemenitosti i dobrote odredio da ko živi na nečemu, on na tome i umire, a ko umre na nečemu, on će na tome (u takvom stanju) biti i proživljen. Ko je živio u pokornosti Allahu i bio postojan u tome, Allahova plemenitost odbija da takvog smrt zatekne u grijehu i nepokornosti Allahu.”

U hadisu dolazi da je jedan musliman obavljao hadž sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je pao sa deve i umro. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je ashabima: ”Neka mu ćefini budu njegova odjeća (tj. ihrami), jer on će na Sudnjem danu biti proživljen učeći telbiju.”

A za čovjeka koji je učestvovao u džihadu, ali je ukrao ogrtač ili komad platna iz ratnog plijena, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Komad platna koji je ukrao, potpalit će pod njim vatru.”

Čistoća srca

Jedan od znakova primanja dobrih djela jeste da se srce oslobodi i očisti od svojih bolesti, tako da čezne za Allahovom ljubavi i zadovoljstvom, da Allahovim naredbama daje prednost nad naredbama bilo kojeg čovjeka, da voli brata muslimana isključivo u ime Allaha, da napusti zavist, mržnju i zlobu, da bude siguran da je sve u rukama Svemogućeg Allaha, da je potpuno smiren i zadovoljan sa Allahovom odredbom i da sa sigurnošću zna da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoći, a ono što ga je mimoišlo nije ga moglo zadesiti, te da uvijek ima lijepo mišljenje o Allahu.

Stalno razmišljanje o Ahiretu

Jedan od znakova primanja dobrih djela jeste usmjerenost srca prema Ahiretu, često prisjećanje i razmišljanje o stajanju pred Allahom na Sudnjem danu, o obračunu i ispitivanju za ono što je čovjek radio na dunjaluku i što je pripremio za Ahiret.

Prenosi se da je Fudajl ibn Ijad upitao jednog čovjeka: ”Koliko imaš godina?” ”Šezdeset”, odgovorio je. Fudajl mu je rekao: ”Znaš li ti da već šezdeset godina ideš u susret Allahu. Sumnjaš li možda da se nećeš sresti sa Allahom i da nećeš biti pitan za svoja djela?” Čovjek je rekao: ”Subahanallah! Ne sumnjam, već vjerujem da ću biti pitan za svoja djela na Sudnjem danu.”

Fudajl ibn Ijad, rekao mu je: ”Onaj ko zna da će biti pitan, mora pripremiti odgovor na pitanja.” ”Šta da se radi?”, upitao je čovjek. Fudajl mu je odgovorio: ”Popravi ono što ti je ostalo od života, bit će ti oprošteno ono što je prošlo. Ako pokvariš ono što ti je ostalo od života, bit ćeš kažnjen za ono što ti je ostalo i za ono što ti je prošlo od života.”

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić