Kako prepoznati AI video? Jedan detalj mogao bi vas upozoriti na “lažnjak”

Vaše društvene mreže sve više preplavljuju AI-generirani videosnimci. Umjetna inteligencija posljednjih mjeseci toliko je napredovala da je sve teže razlikovati stvarne snimke od onih koje je napravila mašina. Ipak, zasad postoji nekoliko znakova koji mogu pomoći.

Jedan od najuočljivijih je loša kvaliteta slike – zrnasta, mutna ili jako komprimirana snimka.

“To je jedna od prvih stvari koje gledamo”, kaže Hany Farid, profesor računarstva na Univerzitetu Berkeley i stručnjak za digitalnu forenziku za BBC.

Ipak, loša kvaliteta sama po sebi nije dokaz da je video lažan. I stvarni videosnimci mogu biti mutni, dok najbolji AI alati danas mogu proizvesti vrlo kvalitetne i uvjerljive snimke. Problem je u tome što se upravo na videosnimcima slabije kvalitete greške umjetne inteligencije lakše prikriju.

Najnapredniji alati, poput Googleovog Veo i OpenAI-jevog Sore, i dalje ostavljaju sitne nepravilnosti. To više nisu očigledne greške poput šest prstiju ili potpuno nerazumljivog teksta. Umjesto toga, AI često stvara neobično glatku kožu, neprirodne ili promjenjive uzorke na kosi i odjeći te predmete u pozadini koji se pomjeraju na nemoguć ili nelogičan način.

Što je slika jasnija, lakše je uočiti takve detalje. Zato AI-generirani videosnimci namjerno mogu izgledati kao snimke stare sigurnosne kamere ili mobitela slabije kvalitete.

U posljednjih nekoliko mjeseci viralni su postali brojni AI videosnimci koji su prevarili milione ljudi. Među njima je bio lažni snimak zečeva koji skaču na trampolinu, prikazan kao noćni zapis sigurnosne kamere, kao i izmišljena ljubavna priča para u njujorškoj podzemnoj željeznici. Mnogi su povjerovali i videosnimku američkog svećenika koji navodno drži izrazito lijevo orijentiranu propovijed. Zajedničko im je bilo upravo to što su izgledali kao da su snimljeni „krompirom“.

Prema Faridu, tri stvari posebno treba posmatrati: rezoluciju, kvalitet i dužinu videosnimka.

Dužina je jedan od najlakših pokazatelja. AI videosnimci uglavnom su vrlo kratki – često traju samo šest, osam ili deset sekundi. Razlog je djelimično tehnički i finansijski: generiranje dužih snimaka zahtijeva više resursa, a što je snimak duži, veća je vjerovatnoća da će AI napraviti grešku. Duže sekvence često se sastoje od više kraćih klipova, pa se mogu primijetiti nagli rezovi.

Rezolucija i kompresija također mogu sakriti tragove. Kompresija smanjuje veličinu videosnimka tako što uklanja dio detalja, zbog čega nastaju zamućeni rubovi i karakteristični blokovi na slici. Stručnjaci upozoravaju da se loša kvaliteta ponekad namjerno koristi kako bi se prikrile nepravilnosti koje bi inače otkrile da je sadržaj napravljen pomoću AI-ja.

Problem je što ova metoda neće dugo biti pouzdana. Tehnološke kompanije ulažu ogromna sredstva u razvoj sve realističnijih AI modela. Matthew Stamm, profesor i stručnjak za sigurnost multimedije, očekuje da će očigledni vizuelni tragovi umjetne inteligencije nestati u narednih nekoliko godina. Drugim riječima, uskoro možda više nećemo moći vjerovati vlastitim očima.

To ipak ne znači da će provjera autentičnosti postati nemoguća. Stručnjaci već razvijaju metode koje analiziraju sitne statističke tragove koje digitalni sadržaj ostavlja iza sebe. Ti tragovi ljudskom oku nisu vidljivi, ali mogu pomoći u razlikovanju stvarnog i AI-generiranog sadržaja.

Tehnološke kompanije rade i na standardima koji bi mogli omogućiti provjeru porijekla digitalnog sadržaja. Kamere bi, naprimjer, mogle automatski dodavati podatke u datoteku prilikom snimanja kako bi se kasnije moglo provjeriti gdje i kako je sadržaj nastao. AI alati bi na sličan način mogli označavati materijal koji su generirali.

Stručnjak za digitalnu pismenost Mike Caulfield smatra, međutim, da je najvažnije promijeniti način na koji razmišljamo o sadržaju na internetu. Umjesto traženja pojedinačnih vizuelnih grešaka, potrebno je provjeravati porijeklo sadržaja, ko ga je objavio, u kojem je kontekstu nastao i da li ga potvrđuju pouzdani izvori.

Nekada smo fotografijama i videosnimcima vjerovali više jer ih je bilo teško uvjerljivo falsificirati. To se promijenilo. U budućnosti će porijeklo i provjera informacija biti važniji od onoga što nam vlastite oči govore.

Stručnjaci upozoravaju da je riječ o jednom od najvećih izazova za informacijsku sigurnost u 21. stoljeću. Rješenje neće biti samo u novoj tehnologiji, već u kombinaciji obrazovanja, pametnih pravila, tehnoloških alata i razvijanja navike da prije dijeljenja sadržaja provjerimo odakle on zaista dolazi.