Portal 072info

Kako radijacija utječe na nas? Evo koliko štete i obični rendgenski snimci

Izloženost radijaciji ovisi o nekoliko faktora koji uključuju dozu koja je ujedno i najbitniji faktor jer što se više energije apsorbira u stanice, veća je šteta.

Nova hit serija “Černobil” privukla je brojne gledatelje diljem svijeta te ostvarila rekordnu gledanost tokom svojeg prvog prikazivanja. Nuklearna nesreća koja se dogodila 1986. godine tako je ponovno došla u središte pažnje te potegnula pitanja o radijaciji.

Izloženost radijaciji ovisi o nekoliko faktora koji uključuju dozu koja je ujedno i najbitniji faktor jer što se više energije apsorbira u stanice, veća je šteta. Dalje ovisi o sposobnosti zračenja da našteti ljudskim tkivima, te pogođenim organima, prema podacima Centra Zdravlja.

Određeni dijelovi tijela više su ili manje pogođeni radijaciji. Primjerice, izlaganje radijaciji većoj od 5.000 REM-a može oštetiti mozak (to znači da zračenje ubija živčane stanice i male krvne žile, a može uzrokovati napadaje i trenutnu smrt), dok se gubljenje kose može dogoditi već na 200 REM-a. REM je inače mjerna jedinica izvan SI sistema, a označava količinu ekvivalentne doze ionizirajućeg zračenja.

Zračenje i tokom vožnje avionom

Ekvivalentna doza ionizirajućeg zračenja od 50 rema obično nije opasna za čovjeka i izazvat će male promjene u krvnoj slici. Od 50 do 200 rema može uzrokovati bolest, ali obično nije smrtonosno. Ekvivalentne doze od 200 do 1000 rema mogu izazvati ozbiljne bolesti, a mogu biti ponekad i smrtonosne. Ionizacijsko zračenje prilikom jednog rendgenskog snimanja primjerice, pluća je vrlo malo, uspoređuje se s dozom svemirskog zračenja koje prime putnici za jednog leta avionom od Londona do New Yorka.

Ako postoji opravdan razlog, dopušteno je učiniti i više snimaka tokom jedne godine. Prosječna količina zračenja iz svih izvora po osobi u prosjeku je 6,2 mSv (milisieverta) godišnje. Jedanj sivert (Sv) je sto puta veća mjerna jedinica od rema (1 Sv = 100 rem ili 1 rem = 0,01 Sv). Ljudima koji na poslu rukuju radioaktivnim materijalima, kao što je slučaj u nuklearnim jedinicama i bolnicama, dopuštena je izloženost zračenju do 50 mSv godišnje.

Izloženost zračenju za vrijeme cijele trudnoće preporučeno je ograničiti na 5 mSv. Oko 8% naše izloženosti zračenju obično dolazi od kozmičkih zraka, a više od pušenja, zagađenog zraka, hrane i vode. Kozmičko zračenje je zračenje visoke energije koje dopire na Zemlju iz svemira. Što se tiče zračenja u avionu, jačina može biti 100 puta veća za vrijeme leta nego na tlu. Za usporedbu normalna izloženost ionizirajućem zračenju je ispod 50 rema.

Jačina kozmičkog zračenja se povećava kada letimo zbog visine na kojoj se nalazimo, a ovisi i o dužini leta. Posao pilota i stjuardese se uvrštava u poslove gdje su ljudi izloženi ionizirajućem zračenju na radnom mjestu. Kod pilota se nakon godina iskustva pokazalo da je šteta na hromosomima povećana, međutim teško je prikazati stvarni zdravstveni rizik, jer se simptomi raka štitnjače, dojke i koštane srži mogu pojaviti i tek nakon 30 godina, piše Znanost.

Hrana kao lijek

Kako bi smanjili izloženost riziku zračenja prilikom letenja, jedite raznovrsnu hranu koja se sastoji od biljaka koje sadrže antioksidanse.

Također se preporučuje i uzimanje vitamina koji su antioksidansi, kao i hrana bogata klorofilom. Hrana bogata cinkom također bi mogla biti od pomoći, a možete ju pronaći u sjemenu bundeve, klici žita, ružmarinu, ali i zelenom čaju. U dovoljnim količinama, radioaktivni jod može uništiti cijelu ili dio štitnjače. Kada je osoba izložena radijaciji od oko 100 REM-a, broj limfocita u krvi će smanjiti, ostavljajući žrtvu osjetljiviju na infekcije. Izloženost od 1.000 do 5.000 REM-a će učiniti neposrednu štetu na male krvne žile, te uzrokovati zatajenje srca i smrt.

Gastrointestinalni trakt događa kada je žrtva izložena zračenju od 200 REM-a ili više. Oštećenje probavnog trakta izaziva mučninu, povraćanje i krvavi proljev. Ista stvar je i s reproduktivnim traktom, a osobe izložene zračenju također mogu razviti i anemiju, odnosno bolest krvi. Svako ionizirajuće zračenje može biti kancerogeno, međutim neke se vrste tumora lakše generiraju od drugih.

Najzastupljeniji tip je leukemija, a broj oboljelih od raka među žrtvama Hirošime i Nagasakija je znatno veći nego u općoj populaciji. 250.000 stanovnika Hirošime umrlo je odmah nakon eksplozije ili u roku od pet godina od bolesti uzrokovanih radijacijom. Mnogi od preživjelih su kasnije umirali ili još umiru od posljedica bombardiranja, kao što su rak i leukemija, tako da niko sa sigurnošću ne zna koliko je žrtava odnijelo bacanje atomske bombe.

Fokus.ba

Podijelite članak
  • 7
    Shares