Kakva je razlika između sudija i tužitelja koji su Dodiku pripremili ‘kraljevski tretman’ i onih koji to nijemo i ne čineći ništa posmatraju

Činjenica da je Milorad Dodik, predsjednik RS i osumnjičeni za napad na ustavni poredak BiH imao povlašteni status i pri dolasku i davanju iskaza u Tužilaštvo BiH i Sud BiH, otvorila je u uznemirenoj i potresenoj javnosti pitanja odgovornosti onih koji su jednom bjeguncu priuštili ‘kraljevski tretman’, umjesto onakvog kakav propisuje zakon pred kojim bismo trebali biti svi isti.

I ono malo povjerenja i u Tužilaštvo BiH i u Sud BiH urušeno je i na slučaju Dodik ove dvije institucije su se pokazale neprijateljima državi koja je u njih uložila i povjerenje i milione maraka, u rangu napadača na ustavni poredak BiH.

Sve što su nam Tužilaštvo BiH, Sud BiH i čelnik OSA-e Almir Džuvo priuštili u petak, učinili su da se većina građana ove zemlje osjeća, izdano, jadno i prevareno.

Kajganić je dokazao da je Dodikov čovjek

Za to vrijeme, niko se iz pravosuđa ne usuđuje ni komentirati sramotni doček za Dodika u petak u Sudu BiH i Tužilaštvu BiH, a kamoli nešto poduzeti. Gdje su nestali hrabrost, čast i poštenje nekadašnjih tužitelja i sudija koji su taj status branili tim ljudskim odlikama?

Milanko Kajganić, glavni tužitelj BiH za kojeg se otkako je došao na tu poziciju govori da je Dodikov čovjek, nije ništa učinio da razuvjeri javnost da to nije tako.

Naprotiv, u petak nas je u potpunosti uvjerio da on jeste Dodikov čovjek, kada je u predmetu protiv bjegunca ostavio samo tužiteljicu Vedranu Mijović, kćerku nekadašnjeg Dodikovog funkcionera u SNSD-u Slavka Jovičića Slavuja koji je preminuo.

Vjerovatno je da Mijović preko pokojnog oca od djetinjstva poznaje Dodika i pitanje je da li je zbog te povezanosti bila u sukobu interesa i da li je baš ona morala dužiti taj predmet?

Degutantno je bilo gledati na javnosti naknadno dostavljenom snimku kako se tužiteljica Mijović servilno odnosi prema zahtjevima Dodikovog advokata i ispunjava sve želje njegovog klijenta.

Besramno su javnosti poslali taj snimak i na kojem se sutkinja Tatjana Kosović prenemaže od ljubaznosti i snishodljivosti, ali i radosti čitajući svoju odluku koja u potpunosti ide u prilog osumnjičenom.

Država nije propisala zakone koji kažu da će se Dodik tretirati drugačije i povlašteno u odnosu na ostale osumnjičene, a to jeste urađeno u Tužilaštvu i Sudu BiH čije tužiteljice i sutkinje jesu svojim odlukama podržale osumnjičenog, propustivši da ga shodno zakonu, sankcionišu za nepojavljivanje pred pravosuđem i zato što je bio u bijegu tri mjeseca.

Svima nam je jasno da su oni koji su bili uključeni u plan Dodikovog spašavanja imali svoj interes u tome.
Ali, šta je s onima koji nisu bili dio plana i šta oni mogu učiniti.

U ovakvoj situaciji je Iluzorno očekivati da će neko u bh. pravosudnoj zajednici ‘čačkati’ po ovom slučaju u koji su očigledno u korist Dodika prste upleli i oni koji bi trebali provoditi zakon i dijeliti pravdu, i politika i obavještajci i međunarodna zajednica.

Ali je nemoguće, a ne upitati se s kakvim osjećajem su jutros kroz kapije Državnog suda i Državnog tužilaštva prošle one sudije i tužitelji koji nisu bili dio ove igre i ima li onih koji se stide onoga što su uradile njihove kolege?

Jesu li možda neki od njih pomišljali da se obrate Milanku Kajganiću i Minki Kreho, čelnicima Tužilaštva BiH i Suda BiH koje javnost to već pita, je li Dodik ‘kupio’ ove pravosudne institucije?

Hoće li i drugi tražiti tretman koji je imao Dodik

Ali, u Tužilaštvu i Sudu BiH je i danas muk. Niko niti progovara, niti izgleda ima namjeru to učiniti. A, ozdravljena pravosuđa nema, dok se iznutra ne jave, javni, profesionalni i kritički glasovi.

Neko pravilo za koje se ne zna ni ko ga je donio, kaže kako se javnosti obraća samo glavni tužitelj BiH, a da ni sudije ne mogu istupati u javnosti. No, zna se da je jedan bivši sudija redovno gostovao ‘po medijima’, a zbog toga nije snosio nikakve posljedice.

Očigledno je u Sudu i Tužilaštvu BiH uz dobra i redovna primanja lakše ‘progutati’ i ovaj skandal nakon kojeg je jasno da nam ovakvi sud i tužilaštvo koji će štititi moćnike, ne trebaju.

Javnost ne zanima ni pritisak međunarodne zajednice, ni to šta je Dodik nudio zauzvrat, jer građani hoće nezavisno, nekorumpirano i bilo čijeg utjecaja oslobođeno pravosuđe.

Džaba su sve ‘reforme’ i ‘agende’ na koje su ‘skršene’ desetine miliona maraka, kada u najvišim pravosudnim institucijama niko ne smije ni progovoriti o događaju od petka i Dodiku.

Pitanje opstanka ovakvog suda i tužilaštva, nameće i pitanje hoće li se sada praksa primijenjena pri tretmanu Dodika, primjenjivati nad svim budućim osumnjičenima za bilo koje krivično djelo.

Jer, nije nemoguće da neki advokat nekog od brojnih osumnjičenih pred državnim Tužilaštvom traži primjerice da se njegov klijent sasluša u sudnici bez prisutnosti javnosti.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, regulator nad radom pravosudnih institucija, odnosno čelnik ove institucije Sanin Bogunić, nešto će nam o ‘predmetu Dodik’ reći tek u srijedu.

Kockanje s državom, hazarderima ništa nije sveto

Pet dana nakon što su osumnjičenom za napad na ustavni poredak izuzetno i do sada neviđeno gostoprimstvo prema nekom osumnjičenom još uz to za državni udar, u Tužilaštvu BiH i u Sudu BiH ukazale tužiteljica Vedrana Mijović i sutkinja Tatjana Kosović, VSTV je ‘spreman’ odgovarati na pitanja novinara.

Međutim, javnost zanimaju konkretni potezi, detalji, istrage i to pod budnim okom javnosti.

Jer, u ovom slučaju hazarderi u pravosuđu koji su ‘bacali kocke’ kad će dovesti Dodika i pomilovati ga, nisu kao ulog stavili svoju čast, poziv i profesiju , kao ulog su stavili državu.

Građani im to neće zaboraviti, ni oprostiti.

Zato, je šutnja iz najviših pravosudnih institucija, barem onog dijela koji nije bio dio ‘Dodikovog plana’ još glasnija.