Kakvi, bona, Versajski vrtovi! U ovaj grad u našem susjedstvu isplati se doći, sad je zeman, čaroban je! A tek cijene..

Ako još niste posjetili Zenicu, nastojte čim prije (samima sebi) ispraviti tu nepravdu! Znamo, nije najveća u Bosni i Hercegovini, ali Zenica je među četiri – s razlogom – najznačajnija grada našeg “komšiluka”, centar Srednje Bosne, “grad rudara i zatvorenika”, kako ga se nekad nazivalo.

No, rudara više nema, s iskapanjem mrkog ugljena se prestalo, zatvorenici su doduše još tu ali teško ćete kojega vidjeti ako mu se nije posrećio slobodan vikend. Mirna koegzistencija zatvora kao “Drugog svijeta” onkraj višestrukih strogo čuvanih ograda i običnog, svakodnevnog života koji se mirno kotrlja uz rijeku Bosnu funkcionira – savršeno.

Ono što nas je odmah oduševilo u prvom susretu s Zenicom, koju je u bijegu iz tog dijela Bosne, kraljica Katarina Kosača Kotromanić (15. stoljeće) nazvala “oka zjenicom” – čuvena rečenica glasi: “Osta oka moga z(j)enica!”, ponajviše je vezan uz nešto što nije tipičan simbol grada. Barem ne “na prvu loptu”.

Ne, taj adut nije NK Čelik, nije ni Željezara, ni čuvena kaznionica koja je odavno postala i dio pop-kulture prostora bivše Jugoslavije. Nije ni ugasli rudnik, ni Tvornica hartije… To je priroda, čarobna priroda koja prožima ovaj grad sa svih strana, barem u proljeće. Čista idila, nije floskula!