Ko čuva državu dok protiv nje rade Dodikovi milioni

Konferencija za medije na kojoj je ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković pokazao ugovor vrijedan četiri miliona dolara između vlasti manjeg bh. entiteta RS i kanadske lobističke kuće “Dickens & Madson” otvorila je pitanje koje nadilazi dnevnu politiku – šta znači kada šef diplomatije javno potvrdi da je protiv države vođena organizovana i skupo plaćena međunarodna kampanja i nesmetano se realizirala?

Ovo je trenutak samorazotkrivanja institucionalne slabosti!

Šta ste radili do danas?

Prema riječima ministra, ugovor o lobiranju za RS kod američke administracije i predsjednika Donalda Trampa potpisan je još u septembru 2025., registrovan u Sjedinjenim Državama, finansiran milionima i usmjeren ka jasno definisanim ciljevima od ukidanja OHR-a do neutralizacije sankcija. 

Sada dolazimo do pitanja elementarne funkcionalnosti državne diplomatije. Šta je Konaković radio od septembra 2025. do danas?

Normalno je da ozbiljne države prate, analiziraju, kontriraju i, kada god je to potrebno, angažiraju vlastite mreže utjecaja. 

U BiH je potpuno suprotno. Ministar vanjskih poslova javlja se kad je posao završen i Dodik već završava ofanzivu. Zapravo, ministar je priznao da je potpuno prepustio prostor Dodiku i njegovoj mreži lobista, te pokazao da Trojka nije imala nikakvu kontra strategiju.

Još gore, Konaković je javno, tumačeći ciljeve ugovora, praktično priznao da je Dodikov narativ o prijetnjama državi BiH istovremeno postao i narativ o vlastitoj nemoći.

Ko radi u centrima moći

Ako jedan entitet može izdvojiti milione za međunarodni utjecaj, tada je obaveza države da osigura najmanje proporcionalan odgovor, kroz savezništva, jake profesionalne lobističke kuće i kontinuiran rad prema centrima odlučivanja, ponajprije prema američkoj administraciji.

Pošto ne vidimo da je Konaković niti ijedan drugi politički lider iz državnog vrha to uradio, neizbježno se nameće pitanje njihove individualne odgovornosti za vjerovatno nepopravljive štete koje su nanesene državi BiH.

Ovdje nije riječ o odbrani bilo čije politike u manjem entitetu, već o jednostavnom principu zaštite državotvornosti. Ko će, na kraju, zaštititi državu BiH jer ovi iz Trojke to, očito, ne umiju!