Ko može upratiti Trumpa? Najavljuje kraj rata, ukida sankcije na iransku naftu i šalje još vojnika u Zaljev

Predsjednik SAD-a Donald Trump često sam sebi proturječi, ponekad i u istom govoru, objavi na društvenim mrežama ili čak u jednoj rečenici. U posljednja 24 sata poslao je niz miješanih signala o ratu s Iranom, što dodatno otvara pitanja o pravcu u kojem ide ovaj sukob i strategiji njegove administracije.

U razmaku od samo nekoliko sati u petak, Trump je rekao da razmatra gašenje rata, njegova administracija je potvrdila da šalje nove trupe na Bliski istok, a SAD je, kako bi ublažio ekonomske posljedice na globalna energetska tržišta, prvi put nakon decenija ukinuo sankcije na dio iranske nafte – olakšavajući pritisak koji je Washington tradicionalno koristio kao polugu.

Ova zbunjujuća kombinacija poteza produbljuje uvjerenje Trumpovih kritičara da ne postoji jasna, dugoročna strategija za rat protiv Irana koji su pokrenule SAD i Izrael.

Rat je ušao u četvrtu sedmicu, sukob se i dalje kreće nepredvidivim putem, a uvjerljiv kraj sukoba nije na vidiku, iako je svjetska ekonomija već ozbiljno uzdrmana.

Nakon još jednog lošeg dana na finansijskim tržištima, Trump je u petak poslijepodne na svojoj društvenoj mreži poručio: “Veoma smo blizu ostvarenja naših ciljeva dok razmatramo gašenje naših velikih vojnih nastojanja na Bliskom istoku.”

Trump tvrdi da su SAD dovoljno degradirale iranske pomorske, raketne i industrijske kapacitete te spriječile Teheran da dođe do nuklearnog oružja.

Republikanski predsjednik potom je sugerirao da bi se SAD mogao povući iz sukoba bez stabiliziranja Hormuškog moreuza, morskog prolaza kroz koji prolazi oko petine svjetske nafte. Tjesnac je tokom rata razoren iranskim raketnim, dron i minskim napadima.

“Hormuški moreuz morat će čuvati i nadzirati, po potrebi, druge nacije koje ga koriste Sjedinjene Američke Države ne!” napisao je Trump. No, u još jednoj kontradikciji, poručio je da će SAD pomoći ako bude zatraženo, “ali to ne bi trebalo biti potrebno kada iranska prijetnja bude iskorijenjena”.

Iako je nafta koja prolazi kroz tjesnac uglavnom namijenjena Aziji i drugim regionima, a ne Sjevernoj Americi, haos se i dalje prelijeva na Sjedinjene Američke Države. Nafta se kupuje i prodaje globalno, pa nestašica za azijske zemlje dovodi do nadmetanja i rasta cijena i nafte koja se prodaje kompanijama u SAD-u.

Ta činjenica, u kombinaciji s izraelskim napadom na iranska plinska polja i iranskim odgovorom kojim je onesposobljen važan terminal za izvoz ukapljenog prirodnog gasa (LNG) iz Katara, pomogla je da u petak potonu američka berzanska tržišta, pri čemu je S&P indeks pao za 1,5 posto. Istovremeno je došlo i do naglog rasta cijena goriva u SAD-u.

I dok je Trump tvrdio da su SAD blizu gašenja rata, administracija je objavila da šalje još tri ratna broda na Bliski istok s oko 2.500 dodatnih marinaca. To je bio drugi put u sedmici da je administracija najavila slanje pojačanja u zonu sukoba. Vojska navodi da oko 50.000 pripadnika trenutno podržava ratne operacije.

Trump je isključio slanje kopnenih trupa, iako je njegova administracija nagovijestila moguću upotrebu specijalnih jedinica ili sličnih formacija.

Marinci koji se šalju u regiju čine ekspedicionu jedinicu namijenjenu brzim amfibijskim desantima, ali njihovo raspoređivanje ne znači da je kopnena invazija izvjesna. Analitičari ipak sugeriraju da bi prisustvo američkih snaga na terenu moglo biti nužno za konačno osiguranje tjesnaca.

Ovaj talas slanja trupa uslijedio je samo dan nakon informacija da Pentagon traži dodatnih 200 milijardi dolara od Kongresa za finansiranje rata. Taj izuzetno visok iznos ne sugerira da je rat u fazi gašenja.

Administracija je saopćila da će ukinuti sankcije na prodaju iranske nafte pod uslovom da je već bila na moru zaključno s petkom.

Potez je zamišljen kao pokušaj da se obore enormno visoke cijene energije dopuštanjem slobodnije prodaje nafte koju je Iran već propustio kroz tjesnac. Istovremeno, to pruža i finansijsku infuziju iranskoj vladi koju Trumpova administracija nastoji ekonomski pritisnuti.

Njegova administracija pokušala je i druge metode za smanjenje cijena nafte. Posegnula je u američke strateške rezerve nafte i ukinula dio sankcija na rusku naftu. Ipak, cijena Brenta je u petak ostala na 112 dolara po barelu, a analitičari procjenjuju da će cijene nafte vjerovatno ostati visoke mjesecima, bez obzira na naredne poteze u ratu.

Iranska nafta bi na kraju i bez toga završila u nekoj drugoj zemlji, ali sada na nju mogu licitirati i Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici, napisao je ministar finansija Scott Bessent na X-u.

“Trenutno Kina kupuje sankcionisanu iransku naftu u bescjenje. Privremenim otključavanjem ove postojeće ponude za svijet, Sjedinjene Američke Države će brzo dovesti približno 140 miliona barela nafte na globalna tržišta, čime se povećava ukupna količina energije u svijetu i pomaže u ublažavanju privremenih pritisaka na ponudu izazvanih Iranom”, naveo je.

Iako se 140 miliona barela može činiti mnogo, to su na globalnom tržištu tek dan ili dva potrošnje nafte.

Patrick De Haan, šef analize tržišta nafte u kompaniji GasBuddy, američkoj službi za praćenje cijena goriva, kaže da ne očekuje da će privremena suspenzija sankcija imati veliki utjecaj na cijene benzina. Mnogo veći efekat, kaže, ima faktička blokada tjesnaca.

“Cijene će vjerovatno nastaviti rasti sve dok tjesnac ostane tih”, rekao je De Haan.

Kontradikcije su bile vidljive i u samoj Bessentovoj objavi kojom je najavio potez, a u kojoj je Iran nazvao “glavom zmije globalnog terorizma”. Dodao je da će administracija poduzeti korake kako bi spriječila Teheran da profitira od tih prodaja, ali nije bilo jasno kako će to biti izvedeno.

Čak je i među nekim republikancima ova politika izazvala rijetku javnu skepsu.

“Bombardujemo Iran jednom rukom, a drugom kupujemo iransku naftu”, napisala je kongresnica Nancy Mace iz Južne Karoline na X-u u subotu.