Ko uči i ocjenjuje mlade vozače u BiH: Na dan polaganja moraš ponijeti stoju

Savjesni polaznici uzeće dodatne časove da kvalitetno polože vožnju, a oni koji traže prečice radije podmažu sa 100 KM članove komisije na dan polaganja

Nedavno je u Bosanskoj Krupi instruktorica autoškole Anita Agić od dvoje polaznika uzela 50 eura i 100 KM, te ih je proslijedila ispitivaču ispitne komisije Ministarstva obrazovanja USK-a Edhemu Hadžipašiću, koji im je omogućio da polože ispit C1 kategorije.
Upravljanje i kultura

Protiv navedenih aktera potvrđena je optužnica prošle sedmice na Općinskom sudu. Slična hapšenja imali smo i 2016. u Bihaću i 2017. u Zenici. Tamo gdje postoji volja istražnih organa, slučajevi mita i korupcije u procesu stvaranja novih vozača mogu se lako otkriti. Ali, sve se završava na pojedinačnim slučajevima, dok je lošu praksu naizgled nemoguće iskorijeniti piše Oslobođenje.

– Taj slučaj koji se spominje u optužnici desio se još proljetos, što nešto govori o sporosti u sistemu. A što se tiče tih mlađih kolega, ja sam ih uvijek upozoravao da ne upadnu u te vode, govori nam Dušan Kovačević, penzionisani instruktor iz Bosanske Krupe.
image

Ispitivači vožnje, baš kao i doktori, moraju imati visoki moral da ne pokleknu pred kovertama kandidata koji žele “da im se olakša”, a instruktori autoškola u tome budu saučesnici. Čak i ako su oni posrednici, postavlja se pitanje kakav je onda njihov motiv.

– Uz mito, ima i ta “linija manjeg otpora”, gdje autoškole nastoje što manje raditi, a imati što veću prolaznost na ispitima. Ja sam 40 godina u ovom poslu i pamtim da nekad davno nije bilo moguće da jedna autoškola prijavi 25 kandidata i da svi prođu. Kako je to moguće? Ama, uvijek se pomagalo kandidatima, ali mora postojati jedna crta preko koje se ne prelazi, priča nam Kovačević.

On kaže da ima i savjesnih kandidata, njihovih supružnika ili roditelja koji i nakon položenog ispita nastave obučavati novog vozača. Takvi neće praviti probleme u saobraćaju, probleme prave oni drugi.

– Na drugoj krajnosti imate takve kandidate koji ne mogu “olako” položiti, pa odu u drugu autoškolu koja ima daleko veću prolaznost ili čuju da se tamo to može srediti. Onda te škole sa niskim standardima imaju sve više posla u odnosu na ostale. Tako vam je ovo postao posao gdje možeš propasti ako hoćeš da radiš pošteno, ističe Kovačević.

Nije dovoljno samo položiti vozački, sistem treba nadzirati i redovno bodovati vozače, smatraju instruktori. Da toga ima svugdje, pa i u Sarajevu, svjestan je i Sead Halvadžija, predsjednik kantonalne Skupštine Udruženja autoškola i instruktora.

Kada se desi teška saobraćajna tragedija koju prouzrokuje bahati ili pijani vozač, digne se prašina u javnosti, ali nikad se ne ponudi odgovor na pitanje ko je takvom vozaču dao dozvolu.

Halvadžija kaže da vozačke dozvole upravo daju ispitivači iz ministarstva, dok se oni kao instruktori ne uvažavaju.

– Mi najbolje znamo te kandidate, to su naši đaci. Ali, nas niko ne pita za ocjenu, nego ocjenu daje onaj koji kandidata prvi put vidi. Tako će oboriti sjajnog vozača zbog greškice ili će na sreću proći neko ko nije zaista spreman. A naša ocjena je najmjerodavnija, kandidat može imati pet za upravljanje vozilom, a istovremeno dva iz kulture saobraćaja. To su detalji o vozačima koji bi značili i policiji. Ne zaboravite da je u svemu važan i odgoj, koji se još od kuće ponese, napominje Halvadžija.
image

Ogromno iskustvo ovakvih ljudi je potcijenjeno. Oni imaju još prijedloga, na primjer, da se ispitivačke komisije rotiraju iz jednog kantona u drugi. Tako se ne bi stvaralo koruptivno korijenje, a kolege instruktori i ispitivači bi mogli dijeliti iskustva zajedno napredujući svugdje.

Za razliku od povremenih hapšenja onih koji budu uhvaćeni sa mitom, ovakvim pristupom bi se prevenirala korupcija, proizvodili bolji vozači i bilo bi manje sadržaja po crnim hronikama.
Karika koja nedostaje

– Naše udruženje je poduzimalo niz aktivnosti, tražili smo razgovore sa Ministarstvom obrazovanja, nekim zajedničkim akcijama da uradimo nešto, ali teško ide. Mi ostajemo gdje jesmo, a njih politika mijenja. Kad treba nešto da se rješava, mi smo zadnja tačka na dnevnom redu, zaključuje Sead Halvadžija iz Udruženja autoškola iz Sarajeva.

I njegov kolega Dušan Kovačević iz Bosanske Krupe, također, uočava da se iskustvo i struka kod nas ne poštuju. To im je svakako najznačajnija primjedba.