Koliki džeparac danas treba dati tinejdžeru?

Koliko novca dati tinejdžeru za školu, druženje i sitne svakodnevne potrebe pitanje je na koje nema jednostavnog odgovora. Dok jedni roditelji smatraju da dijete treba imati određeni iznos svakog dana, drugi radije daju sedmični ili mjesečni džeparac kako bi ga naučili da samo raspoređuje ono što ima.

Razlika je velika već između djeteta od 13 i tinejdžera od 17 godina. Mlađe dijete uglavnom ima manje samostalnih izlazaka, dok srednjoškolac može provesti veći dio dana izvan kuće, koristiti javni prijevoz, otići s prijateljima na piće ili nakon nastave nešto pojesti.

Zato nije moguće odrediti jedan iznos koji odgovara svakoj porodici.

Važno je prvo razjasniti šta džeparac zapravo treba pokrivati. Ako roditelji posebno plaćaju prijevoz, školsku užinu, odjeću, telefon i aktivnosti, džeparac može služiti isključivo za lične želje. Ako tinejdžer iz istog iznosa treba plaćati i hranu tokom škole ili prijevoz, njegove potrebe su sasvim drugačije.

Roditelji često naprave računicu tek kada male dnevne iznose saberu na kraju mjeseca. Pet KM tokom 20 dana je 100 KM, dok 10 KM dnevno tokom 20 dana iznosi 200 KM.

Međutim, visina džeparca nije jedino važno pitanje.

Džeparac može biti jedan od prvih načina na koji dijete uči upravljati vlastitim novcem. Ako tinejdžer svakog ponedjeljka dobije dogovoreni iznos za cijelu sedmicu, mora odlučiti koliko može potrošiti danas, a koliko ostaviti za naredne dane.

Ako sve potroši prvog dana, roditelji se tada suočavaju s najtežim dijelom lekcije, treba li dati još?

Upravo stalno nadoknađivanje potrošenog može poništiti smisao džeparca. Dijete brzo može naučiti da dogovoreni iznos zapravo nije ograničenje jer će nakon rečenice „nemam više“ dobiti novi.

S druge strane, pretjerana kontrola svake potrošene marke također može biti kontraproduktivna. Ako je novac zaista džeparac, tinejdžeru treba ostaviti određenu slobodu da sam odlučuje šta će s njim uraditi – pa čak i da ponekad donese lošu odluku.

Upravo su male greške u ovom uzrastu prilika za učenje. Mnogo je bezbolnije potrošiti cijeli sedmični džeparac prerano i nekoliko dana čekati novi nego istu lekciju prvi put učiti kao odrasla osoba s mnogo ozbiljnijim obavezama.

Roditelji bi zato prije određivanja iznosa mogli s tinejdžerom napraviti jednostavan dogovor: šta plaćaju roditelji, šta pokriva džeparac, koliko često se daje i postoje li situacije u kojima će dobiti dodatni novac.

Ne treba zanemariti ni razlike među porodicama. Iznos koji je za jedno domaćinstvo sasvim uobičajen za drugo može biti previsok. Tinejdžerski džeparac zato ne bi trebao postati takmičenje među roditeljima niti dijete treba dobiti određeni iznos samo zato što ga „svi u razredu imaju“.