Koliko je obdukcija urađeno u BiH i može li se pregledom dokazati da je osoba umrla od COVID-19?

Iako mogu biti važan izvor informacija, naročito kada se radi o novim bolestima, kakav je i COVID-19, u BiH je do sada urađeno vrlo malo obdukcija.

U julu prošle godine, a na zahtjev Klinike i porodice, urađena je obdukcija pacijenta koji je umro u toku 24 sata od prijema. Naknadno je utvrđeno da je preminuli bio COVID-19 pozitivan.

Kazala nam je to prof. dr. Nurija Bilalović, šefica OJ Klinička patologija, citologija i humana genetika Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, na pitanje od kada se na KCUS-u rade obdukcije i koliko ih je do sada urađeno.

– S obzirom na pandemiju, na stručnom sastanku patologa naše Klinike dogovoreno je testirati umrlog prije obdukcije kako bi se ispoštovale standardne sigurnosne mjere i mjere predostrožnosti potrebne za sprečavanje širenja virusa, jer je SARS-CoV-2 svrstan u grupu Hazard Grade 3 (HG3) patogena zajedno sa visokorizičnim virusima kao što su virus bjesnila, poliovirus, virus žute groznice, HIV, hepatitis B… – dodala je Bilalović.

KCUS posjeduje svu prateću opremu za obavljanje patološke obdukcije

No, u ovom slučaju nije se mogao donijeti zaključak da je COVID-19 infekcija bila sto posto direktni uzrok smrti, jer je, kako kaže Bilalović, pacijent, uz prisutne akutne upalne promjene u plućima, imao i superponiranu abscedirajuću bronhopneumoniju nastalu aspiracijom sadržaja iz želuca, uz evidentne promjene na ostalim organima koje su pratile osnovno oboljenje.

– Pacijent je odranije liječen od Parkinsonove bolesti, što je mogao biti uzrok problema sa gutanjem i regurgitacijom – objasnila je Bilalović.

Obdukcija umrlih provodi se u skladu sa članom 20. Zakona o zdravstvenoj zastiti Federacije BiH i Procedurom br. 10 “Utvrdivanje uzroka smrti i patologija”.

Shodno ovom Zakonu, Bilalović ističe kako se u KCUS-u provode patološke obdukcije umrlih na zahtjev Klinike koja je liječila pacijenta, a ne sudsko medicinske obdukcije.

Navodi da u procesu obdukcije umrlih od HG3 patogena treba učestvovati što manje personala poštujući mjere zaštite, pa je u ovom slučaju, uz glavnog obducenta, učestvovao jedan specijalizant i pomoćnik obducenta.

– Specijalizanti trebaju biti uključeni u obdukciju samo uz nadzor starijeg kolege, kada su upoznati sa rizikom, poznaju zaštitne mjere i imaju iskustva u izvođenju obdukcija. Preuzeti uzorci svih organa naknadno se obrade po protokolu pripreme histopatoloških uzoraka i ukoliko to zahtijeva težina slučaja, budu pregledani na diskusionom mikroskopu od strane više patologa – navodi Bilalović.

Saznajemo kako OJ Klinička patologija, citologija i humana genetika KCUS-a posjeduje svu prateću opremu za obavljanje patološke obdukcije, a tokom pandemije ovaj zdravstveni centar nabavio je dodatnu opremu za obdukciju infektivnog leša među kojima su i pandemijski set za zaštitu, FFP3 maske, viziri, čizme.

– U obdukcionoj sali nalazi se oprema za patološku obdukciju (obdukcijski sto, inventar za obdukciju), a neophodnu oscilatornu pilu za infektivne leševe dopunili smo vakum sistemom još u junu prošle godine – naglasila je Bilalović.

Prije mjesec i po i u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla izvršena je obdukcija na osobi koja je prije smrti bila pozitivna na SARS-CoV- 2 i hospitalizirana u ovom zdravstvenom centru.

Prema riječima doc. dr. med. sc. Jasminke Mujanović-Mustedanagić, specijaliste patološke anatomije i načelnice Poliklinike za laboratorijsku dijagnostiku, u trenutku kada je obdukcija rađena, osoba je iz Covid-pozitivnog prešla u Covid-negativan status.

– Istakla bih da zahtjeva za obdukciju od strane kliničara ima. Oni su ti koji obavljaju razgovor sa porodicom, objašnjavaju tok bolesti, neposredne uzroke smrti, ali rodbina je ta koja ne pristaje na obdukciju. Vrlo su rijekti slučajevi, a ovo je jedan od tih, kada porodica ustvari zahtijeva da se uradi obdukcija.

Kaže kako su uvjeti za rad obdukcija zadovoljavajući, ali da bi mogli biti bolji.

– Ni u jednom kliničkom centru uvjeti nisu idealni. Pokušavamo da sa onim što imamo, korištenjem zaštitne opreme, izolacijom prostora, zadovoljimo zaštitu najprije zaposlenika, a onda i onih koji tokom i nakon obdukcije u situaciji su da dođu u kontakt ili sa tijelom ili sa tim prostorom.

Za visokorizične obdukcije uglavnom se, dodaje Mujanović-Mustedanagić, prave sale koje imaju posebne uvjete za to, od potpune izolacije, sigurnog čišćenja, posebnog protoka zraka.

– U svim našim ustanovama koje su starijeg tipa, ili čak one koje su prethodno imale neku drugu funkciju, takvi uvjeti ne postoje. Postoje neke mogućnosti da to preveniramo sa onim što imamo i to maksimalno koristimo. Idealno bi bilo kada bismo, ne samo zbog COVID-19, jer je u budućnosti realno očekivati slične bolesti, imali potpuno izolovane sale. Takvi prostori mogu biti smješteni i u kontejnerima, naravno da sadrže sve ono što je potrebno, slično nešto kao što u mikrobiologiji imaju biosigurnosne laboratorije visokog nivoa koje zahtijevaju poseban režim pristupa, opreme, obučenosti kadra i sl. – objašnjava Mujanović-Mustedanagić.

Iako nema najsvježije podatke kaže, kako se na osnovu informacija koje je ranije dobijala od kolega u zemljama regije, može zaključiti da BiH ne zaostaje previše po broju urađenih obdukcija na osobama koje su u trenutku smrti bile Covid-pozitivne.

– I kod njih je ta brojka bila mala. Znam da su neki centri donijeli odluku, po preporukama i međusobnim dogovorima (istina ja nijedan zvaničan dokument nemam niti sam ga vidjela), a u cilju zaštite zaposlenih, da se iskoriste sve raspoložive dijagnostičke mogućnosti u smislu potvrde COVID-19, a da samo u nekim slučajevima se nađu modaliteti da bi se potvrdila ili isključila promjena na organu koja je u sklopu Covida.

Na pitanje, da li je moguće obdukcijom utvrditi da je uzrok smrti COVID-19, Mujanović-Mustedanagić odgovara kako se uzrok smrti nikada ne postavlja na osnovu samo jednog elementa.

– Uzrok smrti se postavlja na osnovu promjena koje mi vidimo na organu, na osnovu kliničke slike, laboratorijskih nalaza, CT, magnetne rezonance, PET-CT-a, na osnovu kliničkih dijagnoza koje su kolege prije toga postavile, nakon čega se sklapa mozaik. Ako su primjene morfološki konzistentne, odgovarajuće promjenama koje očekujemo da vidimo kod COVID-19, ako je pri tome pacijent u vremenskom periodu koji odgovara toku bolesti bio pozitivan, i nema drugog uzroka koji bi bio kompetentan u svemu tome, zaključujemo da se radi o Covid-infekciji – objasnila je Mujanović-Mustedanagić.

Problem je u tome što ljudi ne razumiju PCR testiranje

Prema informacijama koje su nam dostavljene, Zavod za patologiju Univerzitetskog kliničkog centra RS do sada nije imao zahtjeva za obdukciju pacijenata kod kojih je potvrđeno prisustvo koronavirusa.

– Porodica preminulog pacijenta ima pravo da stornira svaku obdukciju, osim sudske obdukcije – kratko su odgovorili na naš upit iz UKC RS.

Prof. dr. Željko Karan, specijalista sudske medicine i direktor Zavoda za sudsku medicinu RS, kaže kako oni nisu nadležni da rade te vrste obdukcija.

– Mi nismo klinička patologija, mi se bavimo sudskom medicinom i obdukujemo sudske slučajeve (nesretni slučaj ili ubistvo). Naša nadležnost nije da vršimo obdukcije onih koji su zbog korone, hospitalizovani i na kraju umrli – ističe Karan.

No, kroz ovaj Zavod prošao je jedan broj osoba koje su bile pozitivne na COVID-19, ali to je, kaže Karan, nešto sasvim drugo.

– Primjera radi, čovjek je stradao u saobraćajnoj nesreći, drugog je “ubila struja”, treća osoba bila je žrtva ubistva. Kod svih tih osoba PCR test pokazao je da su pozitivne na COVID-19, jer u pandemiji u svim slučajevima, pa i u ovakvim, prije obdukcije, morate uraditi test. Ja lično radio sam obdukcije na tim ljudima, ali ih nismo radili zbog korone, u ovom slučaju COVID-19 prateća je pojava – objašnjava Karan.

Kaže kako se klinička patologija u našoj zemlji “ne želi miješati u svoj posao”, te da oni inače odbijaju raditi patologije.

– Takav svoj stav opravdavaju time kako je to zastarjelo, da je to anahronizam, jer sad postoji moderna dijagnostika, sve je jasno, pa zašto onda raditi obdukcije!? Dolaskom pandemije, dobili su dodatni izgovor. Ne bih bio profesionalac u svom poslu kada bi odbio raditi obdukciju osobe koja je Covid-pozitivna ili zato što je njen Covid-status nepoznat – ističe Karan.

Iako su uzroci smrti osoba na kojima je vršio obdukciju bile, ili nesretni slučajevi, ili ubistva, Karan kaže kako jedini uzrok smrti može biti i COVID-19.

– Imao sam priliku na osobama na kojima sam vršio obdukciju, a koje su bile Covid-pozitivne, vidjeti nevjerovatne promjene na nekim organima. Primjera radi, kod nekih su pluća bila neprepoznatljiva. No, opet ističem, kod osoba nad kojima sam ja vršio obdukciju, uzrok smrti nije bio COVID-19. Žena na kojoj sam vršio obdukciju, bila je pozitivna na koronavirus i imala solidnu upalu pluća, ali smrt nije nastupila zbog toga, nego zbog “pet metaka koje je zaradila” – kaže.

Navodi da on i njegove kolege nemaju nikakve bojazni da će se tokom obdukcije zaraziti virusom.

– Imamo svu potrebnu opremu. Ali, još bih nešto dodao. Obdukcija se radi najmanje 24, a u ovim slučajevima i 48 sati ili više od momenta smrti. Odgovorno tvrdim da ljekaru koji vrši obdukciju, nakon tog vremena, ne može biti ništa. Problem je u tome što ljudi ne razumiju PCR testiranje. Testirate se i dobijete pozitivan PCR test. Znate li šta ste tim dokazali? Većina ne zna, a dokazan je genetski materijal virusa, ali ne i živ i virulentan virus koji vam može naškoditi. Dokazali ste virusnu RNK, ali to ćete dokazati i iz mrtvog, inaktivnog virusa koji vam ne može naškoditi – kaže Karan.

Faktor.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE