Koliko smo u BiH uopće svjesni veličine Miralema Pjanića

Kad je to bilo… Sada već prije 11 godina, pa iako je prošlo više od desetljeća, Miralema Pjanića kao da se nismo nagledali mnogo u dresu reprezentacije, a opet, i pored toliko vremena, čovjek bi rekao da je stariji nego što zaista jeste. Danas mu je 29.

Prvi put “luksemburško” dijete, rođeno u Zvorniku, sklonjeno od rata, zaigralo je za BiH protiv Bugarske u zeničkom porazu 1:2. I otad pa sve do posljednjih utakmica dežurni je insan oko kojeg se koplja lome. Omiljena tema dokoličara koji se tobože razumiju u sve, pa samim tim i u fudbal.

Ćirina kolebanja

Nisu samo dokoličari obijali glavu oko toga koliko zaista vrijedi i kako da bude učinkovit, selektor pod čijim je vodstvom debitirao nakon osam mjeseci peripetija hoće li dobiti bh. pasoš Ćiro Blažević kolebao se, također, kada je Miralem u pitanju.

Djelovalo je, prema njegovom tadašnjem mišljenju, da on i Zvjezdan Misimović nikako ne mogu igrati zajedno. Ali, kao što jednom i sam Ćiro reče novinaru nekakvom: “Sine, to što ti sada znaš, ja sam davno zaboravio”, pa je besmisleno vraćati se sada na taj period.

Elem, zaigrao je Pjanić i s Misimovićem, kao što sada igra s Ronaldom, Dibalom, Costom… Kad neko zna igrati lopte, drugi koji isto zna neće napraviti da prvi zaboravi igrati, ali, eto, uvijek će postojati ta neka logika po kojoj dva dobra ne mogu zajedno. 

Miralem Pjanić poslije Hasana Salihamidžića naš je najvredniji fudbalski eksponat i jedan od dvojice najvrednijih svih vremena. Bez obzira na veličinu Safeta Sušića ili Edina Džeke, ili činjenicu da je Elvir Baljić igrao za Real Madrid…

Možda nije u reprezentaciji uvijek bio na najvišem nivou, ali samo za one koji teško mogu objasniti šta je to za njih najviši nivo. Šta zapravo očekuju od njega? Možda da uzme loptu i predribla svaki put šestoricu i zabije gol, dva, tri? 

Brzina razmišljanja

Sama činjenica da ovaj igrač nosi dres Juventusa i da tamo nije igrač trećeg ranga, već nosilac igre, čovjek oko kojeg se na sredini, a sredina je srce, vrti sve, koji najviše uvjerljivo pretrči, a u dodavanjima pogriješi svake prijestupne utakmice, valjda bi trebala biti potvrda veličine koju, čini se, tek u posljednje vrijeme počinjemo cijeniti kako mu je Robert Prosinečki tutnuo dirigentsku palicu u ruke.

Miralem Pjanić zanimljiva je sorta igrača, vrlo rijetka. Kada mu čovjek stisne ruku pozdravljajući se, ne bi mu dao ni vojsku da služi, a kamoli da komandira veznim redom nekog ozbiljnog kluba u svijetu u kojem dominiraju fizikalije, snaga i brzina. Miralem je mozak. Brzina njegovog razmišljanja nadoknađuje svaki nedostatak, a pokreti i rješenja vrhunac estetskog zadovoljstva.

Čini se da nikada nismo dovoljno cijenili Miralema, možda ćemo sada početi, kada ga ne bude protiv Finske u junu, možda i Italije. Ili možda nismo imali priliku previše se diviti njegovim igrama u dresu reprezentacije jer smo i sami specifični, ali je činjenica isto da ćemo žaliti kada više ne bude Miralema na zelenim terenima. Srećom, danas mu je “tek” 29.

Sa srećom i da nam potraješ, Mađioničaru. 

AVAZ