Kulturne ustanove isključuju osobe sa invaliditetom, primjena zakona često je neefikasna

Položaj osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini je težak. Mnogi od njih su socijalno isključeni i imaju ograničen pristup obrazovanju, zapošljavanju i drugim društvenim uslugama. Pristupačnost kulturnih ustanova također je problematična jer su mnoga od njih fizički nedostupna osobama sa invaliditetom.

U Bosni i Hercegovini postoji nekoliko zakona koji se bave položajem osoba sa invaliditetom, međutim, njihova primjena je često neefikasna. Pristupačnost kulturnih ustanova je jedan od ključnih problema koji se javlja kada je riječ o dostupnosti kulture za osobe sa invaliditetom. Mnoge od tih ustanova nisu prilagođene potrebama osoba sa invaliditetom, što znači da su nepristupačne za one sa fizičkim ograničenjima.

Međutim, postoji niz udruženja, organizacija i grupa koje se bave poboljšanjem položaja osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini, te povećanjem pristupačnosti kulturnih ustanova. Jedno od tih udruženja je i Udruženje “Život sa Down sindromom FBiH” koje je 2018. godine realiziralo projekat “Kultura pripada i meni” kojim je otvorilo pitanja položaja osoba s invaliditetom u oblasti kulture, te je uspostavilo model potpune pristupačnosti jednog pozorišta.

Ovo je bio prvi projekat u BiH kojim je urađena sveobuhvatna analiza pozorišta u odnosu na potrebe osoba različitih oblika invaliditeta te je na temelju analize barijera objekta i sadržaja Pozorišta mladih Sarajevo izrađen i realiziran program mjera za otklanjanje zatečenih barijera.

Udruženje je u okviru projekta “Kultura pripada i meni 2022” kreiralo Smjernice za prilagodbu ustanove kulture za osobe s invaliditetom te je u sklopu projekta “Stvaranje pretpostavki za uklanjanje barijera za osobe sa invaliditetom u kulturnim ustanovama KS” u saradnji sa Koordinacionim odborom organizacija osoba s invaliditetom KS, dizajniralo Matricu za mapiranje pristupačnosti objekata i sadržaja iz oblasti kulture za osobe s invaliditetom. Tokom mapiranja uočene su barijere koje se mogu predstaviti kroz tri grupe barijera: arhitektonske, informacijsko-komunikacijske i sadržajne.

– Smjernice i Matrica su kreirane da bi menadžment kulturne ustanove mogao procijeniti koje mjere trebaju poduzeti da bi zatečene barijere otklonili. S obzirom na to da se radi o različitim vrstama radova, usluga i sl. neophodno se konsultovati sa različitim ekspertima koji će predložiti adekvatna i razumna rješenja.

Kada je u pitanju arhitektonska pristupačnost, jedan od njenih prvih uvjeta jeste horizontalna i vertikalna prohodnost objekta, što ustvari znači da se adekvatnim intervencijama moraju savladati visinske razlike, kako u prilaznom, odnosno ulaznom dijelu objekta, tako i u unutrašnjosti objekta (toaleti, sale i sl.). Stoga se u ovom dijelu procjenjuju barijere koje se pojavljuju ili se mogu pojaviti u kretanju osoba s invaliditetom ili njihovom korištenju usluga ustanove.

Za potrebe osiguranja informacijsko-komunikacijske pristupačnosti primjenjuju se W3C standardi i Easy to read standardi. Ovi standardi omogućavaju da osobe s invaliditetom vide, čuju i razumiju sadržaj / program koji ustanova nudi. W3C standardi su, zapravo, stvoreni sa svrhom da usmjere kreiranje weba prema njegovom maksimalnom potencijalu kroz razvoj standardiziranih protokola i smjernica. Svrha standarda je stvaranje univerzalne, pristupačne i jednostavne web stranice za korištenje. U ovom dijelu se procjenjuje da li slijepa osoba može pročitati sadržaj sa web stranice kulturne ustanove, da li može dobiti potrebnu informaciju audiozapisom ili na Brajevom pismu i sl.

Za potrebe osiguranja pristupačne i razumljive informacije za osobe s intelektulanim teškoćama potrebno je primijeniti Easy to read standarde. Evropski standardi EToR se sastoje iz seta pravila čija primjena omogućava da informacije budu lako čitljive i razumljive. Standardi su primarno napisani kako bi se olakšalo razumijevanje informacija osobama s intelektualnim teškoćama. U kontekstu prava na kulturu, kroz Matricu se ovaj standard (ili ova potreba osoba s intelektualnim teškoćama) procjenjuje u dijelu informacijsko-komunikacijske i sadržajne pristupačnosti – objasnila je Sevdija Kujović, predsjednica Udruženja “Život sa Down sindromom FBiH”.

Predsjednica Udruženja dalje objašnjava da su ključne faze u procesu prilagodbe jedne ustanove za osobe s invaliditetom: Faza mapiranja barijera ustanove koje sprečavaju aktivno učešće osoba s invaliditetom primjenom Matrice; Faza izrade Plana prilagodbe sa jasno definsanim rješenjima, vremenskim okvirom i indikatorima; Faza realizacije Plana prilagodbe; Faza Provjere ispravnosti primjenjenih rješenja od strane osoba s invaliditetom.

Program predloženih mjera je zasnovan na UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, Uredbi o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih prepreka za lica sa umanjenim tjelesnim mogućnostima FBiH, Standardima Easy to read i W3C standardima. Program mjera za otklanjanje barijera obuhvatao je adaptacijske, građevinsko-zanatske radove i nabavku opreme, pomagala i oznaka, kao i edukaciju osoblja. Provođenjem svih nabrojanih mjera dobili smo prvo, potpuno prilagođeno pozorište u Bosni i Hercegovini, Pozorište mladih Sarajevo.

Oko 15 posto bh. građana u BiH su osobe s invaliditetom. UN konvencija im garantuje sva prava, na ravnopravnoj osnovi sa drugim osobama, a pravo na kulturu jedno je od važnijih. Međutim, koliko je razvijena svijest domaćih nadležnih institucija, vlasti, ali i građana o ovom društvenom problemu?

– Razumijevanje koncepta ljudskih prava osoba s invaliditetom nadležnih institucija i građana još nije na zadovoljavajućem nivou. Koncept ljudskih prava osoba s invaliditetom podrazumijeva da su osobe s invaliditetom nosioci ljudskih prava, za razliku od dosadašnjeg pristupa osobama s invalidtetom, po kojem ih je društvo posmatralo kao primaoce / korisnike socijalnih usluga / pomoći. Stoga je jako važno kontinuirano promovisati i zagovarati ovaj koncept u svim prilikama gdje je primjenjivo – istakla je predsjednica Udruženja.

Kultura oplemenjuje život, te da se historijski pokazalo da su upravo kultura i kulturna zbivanja bila i ostala svijetla tačka u ljudskom napretku. Aktivno i pasivno učešće u kulturnim zbivanjima veoma su važni za kvalitetan život osoba s invaliditetom, na razvoj svake individue, ali i zajednice, a u konačnici osigurava i važne socijalne i ekonomske benefite.

– Projekat “Kultura pripada i meni 2022” u okviru kojeg su nastale Smjernice finansijski je podržalo Federalno ministarstvo kulture i sporta. Projekat “Stvaranje pretpostavki za uklanjanje barijera za osobe s invaliditetom u kulturnim ustanovama Kantona Sarajevo” u okviru kojeg je nastala Matrica finansijski je podržalo Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo.

Za implementaciju Smjernica neophodna je saradnja instutucija iz oblasti kulture sa organizacijama osoba s invaliditetom, ali i finansijska sredstva. Stoga, nadležne institucije, primarno ministarstva kulture i menadžmenti kulturnih ustanova trebaju osigurati neophodna finansijska sredstva, čiju visinu trebaju utvrditi nakon izrade Plana prilagodbe. Kojom dinamikom će ići realizacija, ne možemo govoriti u ovom momentu, ali da ćemo nastaviti zagovorati za pristupačnost, hoćemo. Ne samo kulturnih ustanova već ćemo zagovarati pristupačnost svim javnim objektima, institucijama i dr. – poručila je predsjednica Udruženja Sevdija Kujović.

U svakom slučaju, još postoji mnogo toga što treba učiniti kako bi se poboljšao položaj osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini i povećala pristupačnost kulturnih ustanova. Potrebne su sistemske promjene i povećanje svijesti o potrebama osoba sa invaliditetom kako bi se osiguralo da svi građani imaju jednake mogućnosti pristupa kulturi.

Faktor.ba