Medicinski tehničar suočio se sa prijetnjom disciplinske mjere: Fotografija voća antisemitska?

U svijetu gdje virtualne pozadine postaju “politički incident”, Ahmed Baker (Ahmad), viši medicinski tehničar u britanskom NHS-u, suočio se s prijetnjom disciplinske mjere. 

Njegov “prekršaj” bila je slika smokvi, grožđa, lubenice, maslina i staklenih boca – tiha, kulturna posveta njegovim korijenima.

– Rekli su mi da je moja pozadina “potencijalno antisemitska”. Nisam mogao vjerovati – napisao je Baker u autorskom tekstu za Al Jazeeru.

“Opasno” voće

Ipak, dok se odvijao sastanak njegovog medicinskog tima, Ahmad nije mislio na optužbe. Njegova pažnja bila je na telefonu. Poruka poslana prijatelju iz Gaze pokazivala je samo jednu kvačicu. Za većinu ljudi to znači da poruka nije stigla. Za njega, to znači – možda je prijatelj mrtav.

Voće koje Baker naziva „tiha posveta kulturi i porijeklu“ ocijenjeno je kao opasno.

– U današnjoj klimi, čak i voće može biti pogrešno protumačeno. Svaki simbol palestinskog identiteta sada se doživljava kao prijetnja – piše on.

To je postala nova realnost: obični simboli – lubenica, nar, kefije – ne doživljavaju se više kao folklor, već kao politička poruka. Oni koji ih nose ili prikazuju, postaju mete optužbi za ekstremizam, radikalizam, pa čak i antisemitizam.

Bol i težina naroda

Ahmed Baker ne ratuje. On liječi ljude. Radi u bolnici u Londonu, učestvuje u timskim sastancima, planira vikende – barem na papiru. U stvarnosti, on paralelno nosi teret vlastite kulture, tragedije svog naroda i hladnog institucionalnog pogleda sistema u kojem živi.

– Prokletstvo je biti Palestinac. Nositi bol i težinu svog naroda, a od tebe se očekuje da budeš pristojan, profesionalan, da se ne žališ – zaključuje Ahmed u svom tekstu.

Ovaj slučaj ne govori samo o Ahmedovom iskustvu. On otvara pitanja: zašto su simboli palestinske kulture sve češće kriminalizirani? Ko odlučuje šta je provokacija, a šta identitet? I zašto se pravo na izražavanje ukida baš onima koji trpe najviše? Ako je slika smokve opasna, a tiha znak zabrinutosti – prijetnja, onda problem nije u slici, nego u društvu koje je prestalo razlikovati suštinu od straha.