Mirza Selimović, slavuj iz Srebrenika: Ne mogu se smiriti na jednom mjestu

Koliko Vam nedostaju ti nastupi uživo ili su online koncerti naša nova realnost?

– Mnogo mi nedostaju nastupi, mislim da svaki pjevač, koji iskreno voli muziku i bavi se njome srcem, osjeća potrebu da tu emociju podijeli s ljudima. Ja živim za taj neopisiv osjećaj. Za sada se možemo online družiti s publikom, ali mislim da to baš i nije idealno. Fali interakcija, odnosno energija, koja se dijeli uživo.

Jeste li zvanično rodni Srebrenik i Tuzlu, gdje ste, također, živjeli, zamijenili Beogradom?

– Dok radim, moj život je „na točkovima“. Što se tiče novih projekata i snimanja, to se dešava uglavnom u Beogradu i Sarajevu. Uvijek se volim vratiti kući u Srebrenik, vidjeti porodicu i prijatelje. Tokom posljednje godine najviše sam vremena i proveo u rodnom Srebreniku i to mi najviše godi. Gajim neka prijateljstva od djetinjstva i to mi mnogo znači. Inače, uživam u putovanjima pa mi je i s te strane ova pandemija teško pala. Ne mogu se smiriti na jednom mjestu.

Moji psi

Htjeli ste upisati veterinu, diplomirali ste na Građevinskom fakultetu, ali se bavite muzikom. Tri nespojive djelatnosti.

– Ne znam kako se kod mene napravio taj miks interesiranja, moram priznati da me građevina još najmanje zanimala. Ali, kako sam u svemu uporan što započnem, i to sam završio. Muzika je moja prva ljubav i moj život. Sjećam se da mi je za neke predmete u školi bilo jako teško da se koncentriram jer sam stalno nešto pjevušio u svojoj glavi. Prosto, kao da odlutam. Sretan sam što se bavim ovim poslom jer zaista uživam u tome. Jako volim životinje, zato sam u jednom momentu planirao upisati veterinu. Imam dva psa koja veoma volim i nekoliko maca koje mi dolaze jer ih hranim. Kada budem pravio svoju kuću, volio bih imati veliko dvorište i puno životinja. Mislim da svi ljudi koji imaju pse znaju kakva je to ljubav.

Priznali ste da je Vaš prvi uzor bio Đorđe Balašević, koji nas je, nažalost, nedavno napustio. Bili ste s njim u studiju u Novom Sadu.

– Jako me pogodila smrt našeg Đoleta. Moja velika želja je bila da ga upoznam i to se desilo neposredno pred ovaj nemili događaj. Takva ljudska veličina, pjesnik, umjetnik, intelektualac, dobra duša… da je samo malo više ljudi kao što je bio on, svijet bi bio mnogo ljepše mjesto.

Održali ste „live“ koncert, na kojem ste izvodili samo Balaševićeve pjesme. Dobili ste samo komplimente.

– Hvala Vam, htio sam, u Đoletovu čast, otpjevati i podijeliti s publikom neke od, meni najdražih, njegovih pjesama. Svi u mojoj porodici su ga neizmjerno voljeli i vjerujem da je dotakao svojim radom i dobrotom mnoge, kao što je nas. Hvala mu za sve.

Učio sam od velikana

Tokom i poslije „Zvezda Granda“ upoređivali su Vas sa Zdravkom Čolićem. Ali ste izgradili svoj stil?

– Učio sam pjevanje od takvih velikana, kao što su divni Čola, Hari, Balašević, Dženan i drugi, i zahvalan sam svima na divnim komentarima i utiscima tokom takmičenja. Naravno, čovjek poslije mora izgraditi neki svoj put i stil, a zadržati sve ono lijepo što ga je oblikovalo dotad.

Najteže je onima koji su izgubili nekog dragog

Koliko je pandemija koronavirusa utjecala na Vas?

– Mislim da ne postoji osoba na svijetu koja nije, na neki način, bila pogođena novonastalom situacijom. Svako od nas je to osjetio, najteže je onima koji su izgubili nekog dragog. Niko do prije godinu nije mogao zamisliti da će se ovakvo nešto dešavati, živimo potpuno drugačije. Poštujem mjere koje su propisane i nadam se da će ovo sve brzo završiti pa da se vratimo našim životima, koncertima, utakmicama, predstavama…

Prva gitara

Čuvam svoju prvu gitaru, koju sam dobio od oca, na posebnom je mjestu u kući – kaže Selimović.