Dvije vrste laži koje su neophodne za svaku vezu

Iskrenost i povjerenje važni su za svaku zdravu vezu, ali psiholog Mark Travers ističe da potpuna i nefiltrirana iskrenost nije uvijek najbolji izbor.

Psiholog tvrdi da određeni oblici neiskrenosti ponekad mogu pomoći u očuvanju bliskosti, emocionalne sigurnosti i stabilnosti ljubavnih odnosa.

Pri tome upozorava da je važno razlikovati bezazlene neistine od obmana koje narušavaju povjerenje. Istraživanja pokazuju da ljudi u određenim situacijama čak više vole blažu verziju istine nego grube i potencijalno štetne komentare.

Dakle, Travers je istakao dvije vrste “laži” koje su, prema njegovim riječima, potrebne svakoj ljubavnoj vezi.

Prosocijalne laži

Travers objašnjava da su prosocijalne laži neistine koje imaju pozitivan uticaj na odnos jer štite partnerova osjećanja i podstiču bliskost.

“Veze nisu samo sistemi razmjene informacija”, navodi Travers, ističući da partneri neprestano regulišu međusobni osjećaj sigurnosti. Dodaje da istraživanja pokazuju kako ljudi ponekad radije čuju utješnu neistinu nego grubu istinu.

Kao primer navodi situacije u kojima partner želi da pokaže zahvalnost za trud druge osobe, a ne da objektivno procijeni rezultat.

“Cilj nije ocijeniti jelo, već potvrditi partnerov trud i naklonost”, objašnjava Travers. Dodaje da takve “laži” postaju problem tek kada prikrivaju ozbiljne nesuglasice ili sprečavaju važne razgovore.

Zaštitničke laži

Druga vrsta su zaštitničke laži, koje se koriste kako bi se partner zaštitio od nepotrebnog emocionalnog bola.

“Ove laži služe sprečavanju loših osjećanja i odnose se na emocionalnu regulaciju, a ne na manipulaciju”, napominje Travers.

Objašnjava da većina parova ne komentariše svaku sitnu nesavršenost jer bi to moglo da stvori nepotrebne sukobe. Na primjer, partner može reći da mu ne smeta neka sitna navika druge osobe, iako mu je povremeno pomalo iritantna, jer smatra da nije vrijedna svađe.