Najstariji Zeničanin ispostio ramazan sa 102 godine

Hasan Čorić, koji će 17. jula proslaviti 102. rođendan, vjerovatno je najstariji Zeničanin. Čovjek koji je zaradio penziju radeći kao rendgenski tehničar u zeničkoj bolnici vedrog je duha, vitalan i druželjubiv. Uvijek obrijan, uredan, sređen.

Ispostio je i ovaj ramazan i radostan dočekao Bajram.

Volim ljude

– Otkad znam za sebe, postim za ramazan. Doduše, nemam više snage da idem klanjati svaki vakat u džamiji. Redovan sam za podne i džuma-namaz petkom. I to jedva odem uz pomoć štapa ili me prijatelj koji ima u blizini ribarnicu odveze automobilom, priča nam Hasan, koji je zaradio penziju radeći kao rendgenski tehničar u zeničkoj bolnici.

Hasan živi sam, ali je omiljen u komšiluku, u zeničkom naselju Mokušnice.

– Nisam imao nikakvih problema sa postom. Bilo je ratova, preživio sam dva i postio svaku godinu. I kada nije bilo puno hrane, izdržao bih. Sve je u volji ljudskoj i želji, kazuje nam.

Za ovaj Bajram, veli, nije išao u džamiju klanjati. Dočekao ga je u stanu, a obišli su ga familija, prijatelji, komšije…

– Ćerke pomognu, dočekuju goste. Uvijek bude puna kuća za Bajram, objašnjava nam.

Hasan Čorić ima tri kćerke, koje su udate i žive odvojeno u Zenici. Obilaze ga stalno, kao i unuci i praunuci, pa i prapraunuci, čiji broj, priznaje, i ne zna. Najstariji praunuk, saznajemo, ima 37 godina. Najljepše mu je, tvrdi, samom u svom stanu. Navikao se na samački život.

Imao je dvije supruge koje su umrle. Sa Fazilom, s kojom je i dobio tri kćerke, bio je u braku 52 godine, a sa Džemilom koja je preminula početkom 2011, bio je u braku 13 godina. Nije se želio više ženiti.

– Kćerke me paze, unuci me paze, praunuci me paze, komšije me paze. Vjerujte, svi su pažljivi prema meni. Nemam problema nikakvih. Volim da mi se dođe. Volim se družiti s ljudima, ističe Hasan.

Obradovao se poklonima koje su mu, pretposljednjeg dana ramazana, uručili Senad Pajić, predsjednik Gradskog odbora Stranke penzionera/umirovljenika Zenica i Dubravka Akvić, predsjednica Aktiva žena zeničke SP/U. Na njihov poziv, to veče je prisustvovao zajedničkom iftaru sa drugim penzionerima.

Ponudili su Hasanu pomoć, a on im je zahvalio na svemu i rekao da mu je drago da ga ni oni kao penzioneri nisu zaboravili.

– Postoje dva subjekta koji vode brigu o penzionerima ili ih da tako kažem zastupaju. To su Udruženje penzionera i Stranka penzionera. Mi iz Stranke penzionera/umirovljenika smo odlučili da se više aktiviramo na tom planu, da u brizi za ove ljude ne bude samo ona u vezi s primanjima, već da se naš spektar djelovanja proširi i na druge aktivnosti, od brige za stare, bolesne, onemoćale, ističe Pajić.

Hasan je levhu na poklon dobio u Potočkoj džamiji / Muhamed Tunović

Cilj je da SP/UBiH bude dio političkog života u našoj zemlji. Otvoreni su i za mlađe ljude. Tvrde da će dati priliku i studentima da se iskažu kod njih ukoliko žele.

– Penzija nije socijalno davanje. Penzija je stečeno pravo. To je zaradio i Hasan Čorić, to smo zaradili svi mi koji smo u penziji. I to je ono što vas sljeduje po zakonu. Rješenje je ući u zakonodavnu vlast. Vidim penzionere u zakonodavnoj vlasti. Zbog tog iskustva, znanja u donošenju propisa, trebaju sami uticati na kreiranje zakona. Izvršna vlast je naravno za mlađe. Mada mi imamo i mlađih penzionera. Mi u Federaciji imamo 409.000 penzionera, a među njima od običnog radnika do doktora, docenta, inženjera… Naša namjera je, dakle, biti učesnik u kreiranju zakonodavnih rješenja, naglašava Senad Pajić.

Iz Vrazove u Zenicu

Hasan Čorić rođen je 17. jula 1916. u Jelahu, a u ličnu kartu mu je upisan 8. oktobar 1916. kao datum rođenja. Jednostavno, u to doba se, pojasnio je, dva puta godišnje upisivalo u matične knjige rođenih, a otac ga je tako prijavio.

– Radio sam u Sarajevu u Vrazovoj ulici, kao rendgen-tehničar. Odatle sam dragovoljno preselio u Zenicu da organiziram mjesto gdje će se snimati rendgenom, da ljudi više ne moraju ići zbog toga u Sarajevo. Bilo je to 1948. Radilo se u staroj bolnici. Nova bolnica je otvorena 1959, a ja sam dobio zadatak da vodim odjeljenje dok ne dođe školovan ljekar rendgenolog, prisjeća se Hasan.

Oslobođenje.ba