AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: Zabava / Zanimljivosti

Oluja koja je prije nekoliko dana prekrila Peking smeđe-narančastom bojom nije bila pješčana, odnosno ona koja prenosi čestice pijeska, već oluja prašine.

Ovo može zvučati kao nevažna razlika koja je bitna samo geolozima, no veličina čestica igra veliku ulogu po zdravlje stanovnika.

Zrnca pijeska su čestice promjera većeg od 0,06 mm, a čestice prašine su manje, laganije i mogu putovati mnogo, mnogo dalje. Vjetar neće tako lako otpuhati pijesak na udaljenostima od stotine kilometara, dok će prašinu mnogo lakše proširiti i širom svijeta.

Čestice manje od 10 mikrometara, a posebno one manje od 2.5 mikrometara, predstavljaju ozbiljnu prijetnju za ljudsko zdravlje jer su dovoljno male da mogu završti u našim plućima.

Šta uzrokuje današnje oluje prašine – radi li se o prirodnom procesu ili je to možda rezultat klimatskih promjena? Odgovor je složen i vjerovatno se radi o kombinaciji više faktora, navodi geolog Matt Telfer sa Sveučilišta Plymouth u časopisu Conversation.

Naučnici su u nedavnoj studiji analizirali koliko su u zadnjih 2000 godina u Kini razni društveni sistemi, ali i klimatske promjene utjecali na učestalost oluja prašine. Ustanovili su da se porast broja oluja podudarao s povećanjem broja stanovništva i jačanjem azijske monsunske cirkulacije.

Zanimljivo je da se učestalost takvih oluja povećavala tokom perioda jačih kiša, jer se u tom periodu populacija brže razvijala te se koristila veća poljoprivredna površina.

Drugi faktor koji utječe na pojavu oluja prašine je prirodnog porijekla. Primjerice, jedva naseljena depresija Bodele u Sahari najveći je izvor atmosferske prašine na svijetu, usprkos svojoj skromnoj veličini. Razlog tome su suhi pustinjski uvjeti, površine od finih naslaga sedimenata te obližnje planine koje usmjeravaju vjetar na tom području.

Oluje prašine imaju i svoju pozitivnu uloga. Naime, one do okeana prenose ključne mineralne hranjive sastojke, poput željeza tako da se ponekad nazivaju gnojivom za okeanske fitoplanktone.

Studija iz 2014. godine pokazuje da više od tri četvrtine otopljenog željeza u sjevernom dijelu Atlantskog okeana dolazi od saharske prašine. Neka druga istraživanja uklazala su na to da prašina iz Sahare igra presudnu ulogu u gnojidbi amazonske prašume hranjivim fosforom.