Ne može i jare i pare: Ako vam je skupa kafa na Baščaršiji, popijte je u Hrasnom

U posljednje vrijeme sve su glasnije žalbe građana Sarajeva na “bezobrazno” skupe kafe i ćevape u centru grada. Mnogi tvrde da ih vlastiti grad izbacuje, da više ništa nije „kao nekad“, a da su obične stvari postale luksuz, a bijes su posebno probudila posljednja povećanja cijena kafe i ćevapa na Baščaršiji.

Ali hajde da budemo realni – Sarajevo raste. I to se vidi. U broju turista, u izgradnji, u gužvama. A s rastom dolaze i više cijene. To nije nikakva zavjera protiv domaćih ljudi, to je – jednostavno – zakon tržišta.

Željeli biste da imate veći plate, da ne radite nedjelje, da dolaze turisti, ali da vam cijene ostanu iste. Kako?

Kada neka lokacija postane atraktivna za posjetioce iz cijelog svijeta, cijene rastu. Ljudi koji ulažu svoj novac i vrijeme u kafiće, restorane i druge uslužne djelatnosti žele zaraditi. Ako neko može naplatiti kafu 6 KM i imati red mušterija – zašto bi je prodavao za 2 KM? Samo da biste vi imali “ugođaj”? U njegovom privatnom prostoru?

Razumijemo da je Baščaršija za mnoge “emocija”, da su kafa i ćevapi dio sarajevske svakodnevnice. Ali više nije realno očekivati da sve ostane kao prije. Sarajevo više nije samo vaš grad. On postaje i grad turista. A to ima svoju cijenu.

Niko vama ne brani da kafu popijete u Hrasnom, Nedžarićima ili na Alipašinom – gdje su cijene niže. Ali ako ste u srcu grada, usred turističke zone, ne očekujte da vas neko služi budzašto dok pored vas prolaze ljudi spremni da im daleko više plate bez pogovora.

To nije eksploatacija. To je logika tržišta.

Cijena napretka zna boljeti. Ali znate šta boli još više? Da grad ostane na istom.

Ne možete imati i metropolu i cijene iz 2003. godine. Ne može i jare i pare.