Nestašica u glavama, a ne na policama

Nakon goriva, došlo je na red i brašno, piše 072info.

U Zenica posljednjih dana gledamo iste slike, kolica puna osnovnih namirnica, vreće brašna koje nestaju s polica brže nego što radnici stignu dopuniti robu, redovi na pumpama kao da sutra granice zatvaraju.

Nije važno koji tip brašna, nije važno treba li zaista, važno je samo uzeti. Što više. Kao da će onaj ko uzme pet vreća biti sigurniji od onog ko uzme jednu.

I tu negdje počinje naš problem.

Panika nadvlada razum, a solidarnost ustupi mjesto sebičnosti. Umjesto da se zapitamo ima li i onaj iza nas u redu pravo na istu tu vreću brašna, mi razmišljamo samo da “ne ostanemo kratkih rukava”. A najčešće – nikada ni ne dođe do nestašice. Napravimo je sami.

Teško nama s nama samima.

Jer prava nestašica nije na policama. Prava nestašica je u povjerenju, u smirenosti, u osjećaju zajedništva. Nestašica je u strpljenju i u svijesti da nismo sami na ovom svijetu.

Posebno je bolno kada se sve to dešava u vremenu koje bi trebalo biti vrijeme smiraja, empatije i odricanja. Ako u danima posta ne možemo savladati strah i pohlepu, kada ćemo?

Možda je vrijeme da se zapitamo – jesmo li zaista gladni brašna ili smo gladni sigurnosti? I da li se sigurnost gradi punim podrumima ili punim srcima?

Možemo mi biti bolji. Samo ako to zaista želimo.