Nevjerovatna domišljatost: Čudesni italijanski gradić koji je nastao kao porezna prevara desetljeća

Upitajte iskusne putnike i Italijane kamo otići na izlet na jugu Italije – sigurni smo da popis neće proći bez gradića na brdašcima provincije Bari.

Mjesto se zove Alberobello, a njegov zaštitni znak su tzv. trulli kućice. Jedan pogled na grad i pomislit ćete da ste zašli u najromantičniju verziju ruralnog Mediterana iz 16. stoljeća.

Razlog tome je njegova bajkovita arhitektura, tj. tradicionalna gradnja kuća od kamena sa krovovima u obliku stošca. Gradnja ovog tipa bila je prisutna i ranije (a i van Italije), ali do bolje organizacije i ujedinjavanja došlo je prije 500 godina.

Postoje brojne verzije o tome zašto je podignut Alberobello, ali najpopularnija je ona koja dobro rezonira s ljudima i danas: priča koja kaže kako je naselje podignuto iz stoljećima stare potrebe čovjeka da izbjegne plaćanje poreza.

Jučer utaja poreza, danas svjetska baština

Naime, kada je Kraljevina Napulj poslala „svog čovjeka“ u prikupljanje poreza, lokalne vlasti su se dosjetile lukavštine: izgraditi feudalno naselje od vapnenačkog kamenja bez veziva, koje se lako može demontirati i ponovno podignuti kada poreznici odu.

S vremenom su dobili kraljevske povlastice što ih je oslobodilo feudalnih davanja, ali zadržali su stil gradnje: debeli krovovi i dobra izolacija činili su ove „apartmane“ ugodnima ljeti, a toplima zimi.

Možda se na prvu čini kao muzej davnih vremena na otvorenom i iznenađuje ideja da neko tu još živi, ali ovaj gradić ima čak 11 000 stanovnika. Štaviše, zapadnjački turisti pokazuju velik interes za kupnjom tih nekretnina koje bi preuredili u kuće za odmor.

Ovaj stil gradnje nije nepoznat u svijetu. Mnogi će se odmah prisjetiti istarskih kažuna, a slične građevine moguće je pronaći od Mediterana do Njemačke. Služili su uglavnom kao zaklon poljoprivrednicima ili kao spremište, iako se u nekima od njih i stanovalo.

Posebnost ovog italijanskog mjesta je ipak u tome što su na tako maloj površini savršeno očuvani brojni primjerci koji i danas vrve životom, zbog čega ga je godine 1996. UNESCO uvrstio na popis svjetske baštine u Evropi.