Nije kriv: Haški sud oslobodio Vojislava Šešelja

Haški tribunal oslobodio je Vojislava Šešelja optužbi po svih devet točaka optužnice za zločine na području BiH, Hrvatske i Vojvodine. 

Većina članova Vijeća zaključila je da Tužilaštvo nije dokazalo postojanje udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), kao i da Šešelj nije kriv za progon, deportaciju, mučenje bezobzirno razaranje i pljačkanje od kolovoza 1991. do rujna 1993.   

Vijeće je zakjlučilo da je Šešeljeva Srpska radikalna stranka (SRS) regrutovala dobrovoljce u srpski četnički pokret „šešeljevci“, koji su upućivani na ratišta u BiH i Hrvatskoj. Međutim, Vijeće je konstatiralo da Šešelj nije mogao imati vezu sa dobrovoljcima od trenutka kad su uključeni u strukturu Jugoslovenske Narodne Armije, Vojske Jugoslavije ili Vojske Republike Srpske.

„Ako je Šešelj imao autoritet nad dobrovoljcima, on nije komandovao tim jedinicama… Dobrovoljci su na terenu bili podređeni vojnoj hijerahriji“, kazao je predsjedavajući Vijeća Jean-Claude Antonetti.

Projekat „Velike Srbije“, koji je zagovarao Šešelj, kako je naveo Antonetti, bio je politički, a ne kriminalni cilj. Cilj slanje dobrovoljaca, prema dokazima, nije bio činjenje zločina nego podrška ratnim naporima. „Ovim se nikako ne žele umanjiti zločini počinjeni na raznim mjestima u BiH i Hrvatske, u kojim su možda učestvovali i oni koje je Šešelj poslao. Većina članova se nije uvjerila da je Šešelj znao za zločine, izdavao upustva na terenu ili podržavao zločine“, kazao je Antonetti.

Šešelj je, kako je naveo Antonetti, imao je „naročito zabrinjavajući govor“, u kojem je tražio protjerivanje Hrvata iz Hrtkovaca, međutim nema dokaza da je on doveo do odlaska tog stanovništva ili progona, kao što navodi Tužilaštvo „Tužilaštvo ne treba zahtijevati direktnu odgovornost optuženog, nego indirektnu“, rekao je sudija. 

Ovaj i drugi Šešeljevi sporni govori navedeni u optužnici, prema većini članova Vijeća, služili su za podsticanje morala. Šešelj nije prisustvovao izricanju presude iz zdravstvenih razloga. Tribunal je ranije odlučio da će presudu izreći bez prisustva optuženog, uvažavajući argument Vlade Srbije da nije moguće prekidati Šešeljevo liječenje od tumora.

Šešelj je odbio ponudu Vijeća da prati presudu putem video-konferencijske veze u Beogradu. On je u studenom 2014. privremeno pušten iz pritvora u Hagu zbog pogoršanog zdravstvenog stanja i prebačen je u Srbiju. Šešelj je bio u pritvoru od 2003. godine.

Suđenje mu je trajalo od 2006. do 2012. godine. Saslušano je 90 svjedoka Tužilaštva, devet koje je pozvalo Vijeće. Šešelj, koji se branio sam, nije pozivao svjedoke.

Na danas izrečenu presudu dozvoljena je žalba Apelacionom vijeću Haškog tribunala.

Tijek izricanja presude

11:20 Riječi Šešelja su izgvorene iskazivanjem alternativnog političkog programa koji nikada nije proveden, tvrdi sudac navodeći Šešeljeve govore o protjerivanju Hrvata. 

11.14. Većina članova Vijeća je zaključilo da nema elemenata za Šešeljevu odgovornost za udruženi zločinački poduhvat. Tužiteljstvo nije uspjelo dokazati postojanje udruženog zločinačkog poduhvata, također odbacuje i odgovornost Šešelja za počinjenje zločina proganjanja. Vijeće je jednoglasno utvrdilo da je Šešelj netko tko nije odgovoran za samo počinjenje djela prisilnog premještanja kao zločina protiv čovječnosti.

11.09 Većina nije uvjerena da je novačenje i slanje na teren impliciralo da je šešelj znao da će se dogoditi ti zločini, niti da je on naređivao ili prihvaćao te zločine na terenu. Većina misli da ti zločini nisu inherentni element političke Velike Srbije. Dokazi pokazuju da su se srpski, ali i hrvatski i muslimanski stanovnici sami naoružavali. Vijeće smatra da postoji razumni temelji da nije postojao jedan isključiv korak srpskih okupatora da se izbace druge etničke skupine.

11.01 “Stvaranje Velike Srbije je a priori politički, a ne kriminalni čin”, tvrdi sudija Antonetti. Raspravno vijeće je utvrdilo niz propusta i zabluda. Prema Tužiteljstvu, plan za ostvarenje Velike Srbije sadržavao je implicitni zločinački element, koji je proizlazio iz cilja ujedinjavanja svih srpskih teritorija. To bi uključivalo deportaciju ili prisilno premještanje nesrpskog stanovništva. Većina je analizirala dokaze da se utvrdi je li to nešto što odgovara udruženom zločinačkom pokretu.

10.56 Vijeće je utvrdilo da je postojao vojni sukob u RH i BiH u vrijeme na koji se odnosi optužnica. Obzirom na ratne zločine, Vijeće je primilo dokaze o zločinima koji se ne navode u optužnici, pa nisu uzeti u obzir. Vijeće većinom drži da Tužiteljstvo nije ponudilo dovoljno dokaza da se utvrdi počinjenje sljedećih kaznenih djela – ubojstvo nesrpskih stanovnika na brdu kraj Sarajeva, mučenje na Gerinoj klaonici te zločini u Vukovaru. Većinom je utvrđeno da nije bilo razaranje koje nije opravdano vojnom nužnom. Većina članova Vijeća smatra da nema dovoljno kontekstualnih informacija o tim razaranjima koje bi omogućile ocjenu.

10.51  Većina članova Vijeća je utvrdila da nedostaju pravni čimbenici za utvrđivanje zločina protiv čovječnosti. Šešelj je 6. svibnja pozvao na protjerivanje Hrvata, no izvan toga ne tvrdi se da je šešelj izravno upleten u razmjenu stanova. I to premda da se to navodi kao glavni način na koji su Hrvati protjerani iz Hrtkovaca. Tužilaštvo nije dokazalo napade na Vukovar, Zvornik, šire područje Sarajeva, općine Mostar i Nevesinje. Civili su bježali iz ratom zahvaćenih područja i skrivali se na područja kojima su upravljali pripadnici iste etničke grupe.

10.50 Tužiteljstvo nije uspjelo dokazati van svake sumnje da je postojao sustavni napad na civilno stanovništvo u RH i BiH na navedenim područjima, u razdoblju na koje se odnosi optužnica. Dokazi koji su podneseni i razmatrani utvrđuju da je postojao oružani sukob dviju neprijateljskih strana. Većina smatra da Tužiteljstvo nije sucima pokazalo na jasan način da su civili koji nisu sudjelovali u sukobu, da su bili masovni cilj napada. Vijeće ne može odbaciti argument obrane da su civili bježali iz područja sukoba kako bi se sklonili u sela i gradove gdje je većinsko stanovništvo bilo iste etničke skupine, a autobusi koji su ponuđeni u tu svrhu nisu bili prisila, već su ponuđeni na humanitarnoj osnovi.

U slučaju Vojvodine, Vijeće je utvrdilo da to područje nije bilo područje oružanog sukoba. Tužiteljstvo nije ponudilo dokaze o uvjetima pod kojima su srpske izbjeglice stizale iz RH te je Većina primijetila i druge nedostatke u pristupu Tužiteljstva. Dokazi nisu uspostavili vezu između nasilja i odlaska stanovništva iz pojedinih područja, nastavlja sudac.

10.42 Vijeće je istražilo vezu između Šešelja i paravojnih grupa Arkanovi “Tigrovi”, “Beli orlovi”, odred Dušan Silni, Crvene beretke, posebna jedinica srpskog odjela za sigurnost, Žuti stršljeni, odred Vasilije Vidović, Srpska garda i druge paravnojne skupine. Navodi da nema dovoljno dokaza da postoji povezanost s tim grupama izravne hijerarhijske prirode. Šešelj se distancirao od Žutih stršljenova nakon ubojstava u Zvorniku, navodi sudac.

10.40 – Sud je našao da su Šešeljevi dobrovoljci bili “moralno potčinjeni” lideru SRS, ali ne i pod njegovom vojnom komandom kada su učestvovali u borbenim dejstvima. Vijeće je utvrdilo da, dok je Šešelj imao neku vrstu moralnog autoriteta nad dragovoljcima njegove stranke, oni nisu njemu bili podređeni dok su bili uključeni u vojne operacije. 

10.38 – “Spavao sam kao beba, jer mi je savijest potpuno mirna. Svjež sam kao rosa, što će se vidjeti danas na konferenciji”, napisao je Šešelj na Twitteru. Podsjećamo, Šešelj će danas u podne održati press konferenciju.

10.35 Srpska radikalna stranka imala je dvostupnu strukturu. Središnji odbor i općinske odbore i pod-odbore na razini gradova i sela. Imala je odbore i u BiH, RH i CG. Što se tiče dragovoljaca, Vijeće je utvrdilo da je koncept dragovoljstva bilo nešto što se inicijalno odnosilo na pojedince koji su se pridruživali oružanim snagama u ratno doba. Od kolovoza 1991. prema Zakonu o narodnoj obrani Srbije, srpski dragovoljci su morali pristupiti teritorijalnoj obrani kako bi ojačali snage narodne obrane, bez obzira na narodnost. Vijeće se usredotočilo na problem identificiranja dragovoljaca SČP-a i SRS-a, te su ljude zvali “šešeljevcima”. To se ime nekada miješalo s etiketom “četnika”. Analiza dokaza pokazuje da su Šešeljevi ljudi po izgledu mogli biti poistovijećeni s drugima. Bez tih načina identifikacije bi se mogli zabuniti. Vijeće je zbog toga pažljivo pokušalo identificirati osobe koje su bile povezane sa SČP-om i SRS-om. Vijeće je utvrdilo da se novačenje dragovoljaca SRS-a uglavnom odvijalo u stožeru SRS-a u Beogradu, ali i na općinskoj razini, navodi sudac.

10:29  Vijeće je primijetilo da su neke izjave svjedoka kontradiktorne, a prihvatili su, kažu, one one koji “dokazuju uzorak”. Vijeće je smatralo da nije primjereno uzeti u obzir dokaze koji se dupliciraju, a prihvaćeni su i dokazi iz nekih drugih postupaka.

10.28 Tužiteljstvo je primijenjivalo cirkularni pristup u kojemu svako kazneno djelo ima više od jedne kvalifikacije, a svaki način sudjelovanja u zločinu kao da obuhvaća sve druge. Tužiteljstvo je zbog toga opomenuto. Vijeće žali zbog tog maksimalističkog pristupa, ne da bi tvrdilo da je to kompromitiralo postupak, no mora se naglasiti da je Šešelju omogućeno iznošenje svih njegovih argumenata. Nažalost, kompliciranost pristupa Tužiteljstva je za žaljenje, kaže sudac.

10.25 Tužiteljstvo tvrdi da je cijela kampanja bila protuzakonita i ne razlikuje nešto što je moglo biti legitimna vojna kampanja i ono što čini zločin, a samo zločinačka kampanja je kažnjiva. Neki od pisanih podnesaka Tužiteljstva ostavljaju dojam da je sama ideologija Velike Srbije kriminalna po svojoj prirodi. Uz te dvosmislenosti, imamo i vrlo široke optužbe, ističe sudac.

10.22 Vijeće je primijetilo kako u pristupu Tužiteljstva nedostaje preciznosti.

10.15 Šešelj se izjasnio da nije kriv na sve točke optužnice. Zastupao je sam sebe i nije mu pomagao službeni odvjetnik. U završnim riječima odlučio je ne pozvati svjedoke da ga brane, ipak, aktivno je sudjelovao u prvom dijelu suđenja, s paralelnom strategijom obrane. Ona je uključivanje preispitivanje legaliteta ovog kriminala, a tvrdio je da su optužbe iznesene protiv njega političke i pristrane, kazao je sudac.

10.09 Argumenti optužbe temelje se na dva stupa. Glavna uloga Šešelja, osim ratne propagande, bila je njegovo uključenje u regrutiranje volontera koji su se slali na teren i inkorporirali u jedinici srpskih snaga. Te su jedinice napadale u RH i BiH, tvrdi se kako su odgovorne za ubojstva, mučenja i nehumana postupnja, pogotovo spram Hrvata i muslimana, tvrdi Tužiteljstvo. Prema drugom stupu optužnice, Šešelj je izravno počinio određen broj zločina. Kroz javno i direktno podjarivanje na mržnju, ponižavanje, pogotovo na Hrvate se to odnosilo. Tražio je da se Hrvati deportiraju iz tih krajeva, navodi Tužiteljstvo.

10:07 Sudac je naveo da će pročitati samo sažetak presude, a zaključak će biti ispostavljen kasnije. U procesu koji je započeo 7. studenog 2007., podsjetio je, saslušano je 29 svjedoka. “Presuda ima gotovo 100 stranica i dodatno mišljenje Suda. Optužba smatra da je Šešelj izravno počinio i nastojao potaknuti zločine u utvrđenom razdoblju. Te se aktivnosti smatraju udruženim zločinačkim pokretom”, kazao je na početku sudac.

10:05 U Haškom tribunalu je počelo izricanje presude lideru SRS Vojislavu Šešelju, optuženom za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja. Sudac je naveo kako je Šešelj odbio doći na izricanje presude, ali i da je odbio izricanje presude pratiti video linkom.

Predsjedavajući sudac Jean-Claude Antonetti je potpisao odluku da optuženi ne mora biti prisutan u Hagu prilikom izricanja presude, a sudac Mandiaye Niang je imao izdvojeno mišljenje, oštro kritikujući Haški sud i Srbiju što dopuštaju da Šešelj ostane u Beogradu.

Na suđenju Šešelju 2012. godine tužitelji su tvrdili da su dokazali krivnju po svih devet točaka optužnice za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima u Hrvatskoj, Vojvodini i Bosni i Hercegovini. Optužnica, u tri točke, Vojislava Šešelja tereti za zločine protiv čovječnosti, progon nesrba na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, deportaciju i prisilno premještanje.

U šest točaka, Šešelj je optužen za kršenje zakona i običaja rata, ubojstva, mučenje, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje vjerskih objekata i pljačkanje javne ili privatne imovine.

federalna.ba