Nikolina Kovačević, transrodna osoba, bila sam Njegoš i uvijek znala da sa mnom nešto nije uredu

Nikolina Kovačević, na prvi pogled sasvim obična djevojka, ali to nije baš tako. Nikolina je transrodna osoba, rođena kao muškarac Njegoš.

U prvi mah kada se to spomene, većini izaziva šok i nevjericu. No, u svijetu je transrodnih osoba sve više, dok se u našoj regiji njihov glas tek počeo čuti. Ne žele biti odbačeni niti nazivani nakazama, nego da njihov glas odjekne i da budu priznati kao ličnosti koje su bile i ranije. Nikolina je rođena u Prištini 1998. godine, odrasla u Sutomoru, a živi u Kraljevu i trenutno je u procesu promjene spolnih karakteristika.

Ima 22 godine, razvija posao na video-platformi YouTube, gdje je prati više od 20.000 ljudi, a gdje otvoreno govori o sebi i svom životu. Spolnu tranziciju je počela sa 19 godina, kada se usudila izaći u javnost i glasno kazati ko je i zašto se ne osjeća kao muškarac.

U svojoj ispovijesti željela je, kako kaže, pomoći nekome ko prolazi slične strahove kakve je prolazila i ona.

– Vlada strah od pričanja javno, lakši je život kada manje ljudi zna ko ste i šta ste bili. Meni je lično više bilo dosta šutnje, jer ovo je pojava koja se dešava otkako postoji čovječanstvo i mora se pričati o tome. 

Postoji mnogo trans djece koja žive u strahu i teškim depresijama. Strahuju da će ih roditelji i društvo odbaciti, a jedini način ka boljem sutra za njih jeste upravo pričanje o tome. Zato sam otvorila YouTube kanal na kojem dijelim i prepričavam sva svoja životna iskustva, utjecaj hormonske terapije na moje tijelo. Uskoro će doći red na operacije koje ću, također, vrlo rado snimiti i podijeliti s ljudima koje to zanima. Svoju hrabrost bih prije nazvala ludošću. No, imala sam je jer ovo smatram ispravnim i nisam željela da govorim da niko ne priča o tome i da ljudi imaju površno znanje o nama, nego da im dam znanje i promijenim nešto za bolje sutra svih nas, društva i trans djece i ljudi.

Jeste li se uvijek osjećali zarobljeno u muškom tijelu?

– Nisam znala da je to baš zarobljenost u muškom tijelu, ali sam znala da sa mnom nešto nije uredu i da sam drugačija. Kako sam odrastala, gledala sam crtane filmove za djevojčice, igrala se s lutkicama, bila kao klasična djevojčica samo sam ja izgledala kao dječak. Prvi put sam shvatila ko sam zaista kada sam gledala film “Čitulja za Eskobara”, gdje je glavni lik upravo žena koja je promijenila spol. 

Kada sam to vidjela, imala sam svega 10 godina i rekla sebi: ovako ću ja jednoga dana. Iste sekunde sam znala ko sam. U pubertetu sam prihvatila sebe i to što jesam. Mnogi ljudi ne znaju koliko je teško da prihvatiš da si ti ono što svijet osuđuje, a da to pritom niko ne zna.

Kako je počeo proces tranzicije?

– Moj proces je počeo kada sam imala 19 godina, a medicinski proces uvođenja hormonske terapije počela sam sa 21 godinom. Da biste uopšte mogli početi medicinsku tranziciju, morate ići psihijatru za transrodna stanja, gdje se utvrđuje da li ste zaista transrodna osoba. Taj proces utvrđivanja traje godinu, za neke čak i više.

U kakvoj ste trenutno fazi?

– Trenutno sam šest mjeseci na hormonskoj terpiji, s ciljem da osobi koja se osjeća kao suprotan spol koji im je dat po rođenju, uspostavi unutrašnji mir. Osim unutrašnjeg mira u ženskom sam pubertetu, gdje mi se tijelo mijenja pubertetski iz muškog u žensko. Promjene su nevjerovatne, od tipa kože do rasta grudi.

S kojim predrasudama ste se najčešće susretali?

– Najgora predrasuda mi je da ja nisam Božije dijete, a ko ima pravo to da kaže. Kao vjernik učila sam i slušala da jedino ko nama treba da sudi jeste naš Bog i niko više. I zaista vjerujem da postoji razlog zašto sam ja ovako rođena, i sve ovo smatram blagoslovom. Ipak, danas živim svoj život. Sve se može srediti i riješiti. Ostale predrasude svi doživljavaju i ne moraju biti trans. Živimo u svijetu kada je sve dostupno i idemo ukorak sa svakom tehnologijom, ali razmišljanjima teško tu ostajemo isti.

Možete li reći s kojim promjenama se najteže nosite tokom te hormonske terapije?

– Emocionalna promjena mi je najteže pala, sve što želim, osjećam, ne želim sve to, osjećam duplo i bilo mi je jako teško staviti sva ta osjećanja na jedno mjesto i početi ih razumijevati. Prvenstveno da naučim da živim s njima, ali se već polako navikavam i bit će to sve super.

Planirate li u potpunosti promijeniti spol?

– Na ovo pitanje ne volim da odgovaram, jer ga smatram jako ličnim i ovo je najprivatnija stvar koju možete nekoga pitati, samo ću reći da nisam ušla i počela cijeli ovaj proces, a da želim da ostavim neke dijelove tijela za koje osjećam da mi ne pripadaju.

Je li Vas strah operacije?

– Nije me strah nijedne operacije, jer to je jedini način koji mene može dovesti do onoga kako ja želim da izgledam i koje dijelove tijela smatram da trebam da imam. Ono što se mora nije teško. Hrabro i samouvjereno idem kroz cijeli proces.

Koliko koštaju takvi zahvati i gdje se sve u našem regionu mogu uraditi?

– Cijene su svugdje različite, ali nije ništa jeftino. U Beogradu postoje stručnjaci kod kojih dolaze i ljudi iz inozemstva da odrade korekciju promjene spola. Oni rade sve operacije iz muškog u žensko i obratno. Za ostale zaista ne znam, ja znam samo za Beograd.

Kako reagiraju Vaši prijatelji, komšije, koji su Vas poznavali ranije?

– Kako ko, sve je to individualno, ali mogu reći da imam 80 posto podrške i od porodice, prijatelja, komšija pa čak i online svijeta. Ljudi koji su me voljeli prije sada me vole još više, jer oni vide da sam ovo zaista ja i da sam sretna.

Magazin Azra