Nova nada desnice: Ko je političar koji želi vladati Francuskom i čiji stavovi lede krv u žilama

Predsjednički izbori u Francuskoj koji bi se trebali održati u aprilu 2022. godine, donijet će borbu između nekoliko kandidata koji će pokušati s trona skinuti aktuelnog predsjednika Emmanuela Macrona.

Nova izborna utrka zakazana za proljeće naredne godine, donijet će borbu između sedam kandidata, a njihove ideološke preferencije jasno pokazuju kako će na gubitku, ukoliko se određene stvari u međuvremenu ne promijene, prije svega biti francuska ljevica.

S druge strane političkog spektra, već odavno je poznato kako će se Emmanuelu Macronu suprotstaviti francuska desničarka Marine Le Pen koja je i prethodne predsjedničke izbore 2017. godine predstavljala najozbiljnijeg suparnika aktuelnom predsjedniku.

Ipak, na desnom političkom spektru ovaj put pojavit će se i jedno novo ime. Iako se dugo o tome govorilo u medijima, zvanično je postalo prošle sedmice – francuski novinar Eric Zemmour ulazi u predsjedničku utrku.

U desetominutnom obraćanju na zvaničnom YouTube kanalu, Zemmour je svoju kandidaturu najavio na neobičan način imitirajući francuskog generala Charlesa de Gaullea 1940. godine kada je pozvao Francuze na borbu protiv nacizma.

“Šetaš ulicama svog grada i ne prepoznaješ ih. Čekaš da pokupiš kćerku iz škole, čekaš u redovima i osjećaš da više nisi u zemlji koju si nekada poznavao. Borit ću se da se Francuzi ponovo osjećaju kao kod kuće”, rekao je Zemmour dok su u pozadini njegov govor pratile izrazito antimigrantski nastrojene scene.

Čudna igra sudbine

Uprkos desničaskim stavovima, Zemmour spada u onu kategoriju osoba koje jednostavno privlače veliku pažnju javnosti. Ipak, vjerovatno se sudbina nije poigrala tako ni sa jednim desničarski orijentiranim kandidatom kao što se poigrala sa Zemmourom.

Zemmour je rođen u Francuskoj, ali njegovi roditelji su u ovu državu stigli iz Alžira što jasno pokazuje kako i Zemmour ima migrantske korijene. Desničarske ideje koje njeguje, često podsjećaju na mučni period i ideologije koje su obilježile Drugi svjetski rat, što se također kosi i s njegovim jevrejskim porijeklom s obzirom da njegovi roditelji pripadaju berberskoj jevrejskoj zajednici.

Ipak, na početku karijere, za Zemmoura nije izgledalo sve tako mračno. Svoj rad započeo je kao novinar zainteresovan za politička dešavanja, a njegove retoričke sposobnosti vrlo brzo prepoznale su brojne medijske kuće uključujući i poznati list Le Figaro za koji je Zemmour radio duži vremenski period.

Istina, novinarska karijera bila je u drugom planu sve dok Zemmour nije dobio i drugu “odbijenicu” na čuvenoj francuskoj Nacionalnoj školi za upravu koju je pokušao upisati.

Nakon ulaska u svijet novinarstva, Zemmour je prošao sve novinarske forme. Učestvovao je u radu pisanih medija, ali i na televizijskim kanalima kao što je France 2 gdje je učestvovao u polemičkim emisijama što je forma za koju mnogi tvrde da se izuzetno dobro snalazi.

“Zemmour voli biti u pravu. U suštini, njegov stil mnogo više vuče ka tome da pobijedi u raspravi nego da privuče ljude na svoju stranu. Zato i ne može biti političar”, ističu mediji.

Historijski revizionizam i kontroverzne ideje

Pored svog novinarskog angažmana koji je obilovao brojnim kontroverzama, političke ideje Erica Zemmoura znatno se više mogu iščitati iz njegovih književnih djela. Iza sebe, Zemmour za sada ima 15 napisanih knjiga koje analiziraju brojne teme iz francuske prošlosti, ali i sadašnjosti.

Između ostalog, Zemmour je kroz svoje knjige obrađivao teme koje se mogu okarakterisati kao izrazito antimigrantske, antiislamske, antifeminističke.

Knjiga pod nazivom “Francusko samoubistvo”, između ostalog pojašnjava kako su migracije ubile kulturni identitet Francuske, a vjerovatno najveća kontroverza ovog djela jeste Zemmourov pogled na dešavanja u Drugom svjetskom ratu.

Kroz objašnjavanje francuske politike u ovom periodu, Zemmour pojašnjava kako francuska Višijevska vlada nije baš toliki krivac za deportacije Jevreja u nacističke logore, te je svoje tvrdnje potkrijepio gotovo pa apsurdnim argumentima kako je tokom Drugog svjetskog rata iz Francuske deportovano 40 posto Jevreja nefrancuskog porijekla, a samo 10 posto onih koji su rođeni Francuzi.

Također, Zemmour naglašava kako su ostali francuski Jevreji spašeni “genijalnim idejama” šefa vlade Phillippea Petaina što su mnogi ocijenili kao teorije koje nemaju nikakvog dodira sa realnošću.

Slična stavove, Zemmour je promovirao i u svojim drugim djelima. U knjizi “Prvi seks” kritikuje feminizam te naglašava kako je patrijarhat poželjna stvar što je izazvalo reakcije i čak desničarke Marine Le Pen koja je poručila kako Zemmour očigledno ima problem sa ženama.

“Zemmour sebe opisuje kao bonapartistu. Tvrdi da je neoliberalizam doveo Francusku do pada, da je visoka stopa razvoda dovela do seksualnog očaja i krize muževnosti među bijelcima te da je od pada Napoleona Francuska postala plijen, umjesto grabežljivac. Također, tvrdi da su žene žrtve konzumerizma i u svojoj srži žude da njima dominiraju muškarci”, opisuju ga francuski mediji.

Islamofobija, rasna diskriminacija

Osim knjiga, Zemmour svoje stavove gotovo redovno iznosi i u javnost zbog čega se nemali broj puta suočavao sa sudskim procesima. Tako se 2010. godine suočio s optužbama zbog toga što je rekako kako su “dileri droge u Francuskoj većinom crnci i Arapi”.

Također, Zemmour je tvrdio i kako je islam nespojiv s Republikom te je najavio kako će mu jedan od prvih poteza, ukoliko preuzme funkciju, biti taj da zabrani imena kao što je Muhamed.

“Nazvati svoje dijete Muhamed je kao kolonizirati Francusku. Ponovo ću uspostaviti zakon iz 1803. godine i nijedan Francuz više neće imati pravo nazvati svog sina Muhamed. Prethodne generacije migranata su mijenjale imena kako bi se prilagodili i zato ne vidim razlog da to ne rade i nove generacije”, rekao je Zemmour.

Ima li Zemmour podršku koja može ugroziti Macrona?

Eric Zemmour je svoju kandidaturu za predsjednika Francuske najavio prošle sedmice. Ono što je gotovo pa sigurno jeste to da osobe kao što je Zemmour imaju svoje simpatizere što se pokazalo i kroz njegove ranije aktivnosti s obzirom da su se neke od njegovih knjiga prodale i u tiražu od 500.000 primjeraka.

Zemmour je također rado viđen gost nekih evropskih desničara. Prije nekoliko mjeseci, Zemmour je bio jedan od učesnika Demografskog samita u Budimpešti koji je organizovao Viktor Orban, a čiji su gosti bili i neki domaći, ali i regionalni lideri.

Kao i drugi učesnici, Zemmour je pod izgovorom “razgovora o razvoju porodice”, samit iskoristio za predstavljanje nekih kontroverznih ideja koje će se naći i u političkom programu koji će predstaviti francuskoj javnosti.

U kontekstu predsjedničkih izbora, u ovom trenutku vrlo je teško procijeniti domete Zemmourove politike. Međutim, ono što je sigurno jeste da će njegova kandidatura na neki način ugroziti i “udarnu iglu” desnice Marine Le Pen, koja bi Zemmourovom kandidaturom mogla izgubiti određeni dio glasača koji se mogu opisati kao razočarani desničari.

Samim tim, teško se može očekivati da Eric Zemmour, i pored stavova koji izazivaju burne reakcije javnosti, može na neki način ugroziti poziciju francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Međutim, činjenica da osobe kao što Eric Zemmour imaju podršku i simpatije određenog dijela javnosti dovoljno su zabrinjavajuće za ionako podijeljeno evropsko društvo.