Novo istraživanje otkrilo mračnu istinu o masovnoj grobnici iz Srbije koja je stara 2800 godina

Početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka arheolozi su na lokalitetu Gomolava, južno od Novog Sada u Srbiji, pronašli masovnu grobnicu, a posljednje istraživanje otkriva mračnu priču koja se krije iza grobnice.

U grobnici su se nalazili posmrtni ostaci 77 žena i djece, a više od polovine sahranjenih je mlađe od 12 godina.

Na prvi pogled, prizor je podsjećao na posljedice prirodne katastrofe, poput epidemije koja je pokosila najslabije članove društva, ali nova analiza koja je objavljena u časopisu Nature Human Behavioursugeriše da je u pitanju mnogo mračniji događaj.

Tragovi nasilja na desetinama skeleta, uz genetske pokazatelje da većina sahranjenih nije bila u srodstvu niti je poticala iz istog kraja, upućuju na organizovano masovno ubistvo regionalnih razmjera.

Autori studije smatraju da su žene i djeca namjerno izdvojeni i pogubljeni, a potom sahranjeni na istaknutom mjestu kao demonstracija moći upućena rivalskim grupama.

Kada su istraživači prije sedam godina započeli ponovno ispitivanje na kostima koje se čuvaju u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu, očekivali su da će samo potvrditi priču o seoskoj zajednici koja je stradala uslijed bolesti.

Ipak, bioarheološkinja Linda Fibiger sa Univerziteta u Edinburgu uočila je nešto što je promijenilo tok istraživanja. Kod svake pete osobe registrovane su povrede na kostima, najčešće frakture lobanje, ali i tragovi strijela i sječiva koji su ostavili usjeke u kostima. Pošto mnoge smrtonosne povrede ne ostavljaju vidljive tragove na skeletu, zaključila je da je vjerovatno svih 77 žena i djece bilo pogubljeno.

Ovo otkriće otvorilo je novo pitanje. U praistorijskim društvima žene i djeca su, bez obzira na to da li su bili saveznici ili neprijatelji, predstavljali dragocjen resurs. Oni su simbolizovali budućnost zajednice, ali i potencijalnu radnu snagu. Njihovo ubijanje djeluje kao neobičan i neracionalan izbor.

“Riječ je o ljudima koji su imali veliku ekonomsku vrijednost za zajednicu”, ističe bioarheološkinja Ana Osterholc sa Univerziteta Misisipi, koja nije bila dio istraživačkog tima.

Genetske analize donijele su još jedno iznenađenje. Osim jedne majke i njene dvije male kćerke, niko od sahranjenih nije bio u međusobnom srodstvu, što bi se očekivalo da je u pitanju uništena porodica, selo ili klan. Izotopske analize zuba pokazale su da nisu odrasli u okolini Gomolave i da su tokom djetinjstva konzumirali različitu hranu.

“Ovi ljudi potiču iz različitih sredina i imali su različitu ishranu. Ne znamo da li su živjeli zajedno u trenutku masakra, ali smatramo da su pripadali široj regionalnoj populaciji”, objašnjava genetičarka Miren Iraeta Orbegozo sa Univerziteta u Lozani, koautorka rada.

Drugim riječima, ne radi se o napadu na jedno selo, već o grupi ljudi iz različitih naselja koji su ubijeni na istom mjestu i u isto vrijeme.

Grobnica datira iz perioda velikih previranja u Karpatskoj kotlini, kada su zajednice eksperimentisale sa stočarstvom i poljoprivredom i počele da podižu utvrđena naselja. Gomolava i obližnja Sava tada su predstavljale graničnu zonu.

“Izgleda da je riječ o tački sukoba između različitih načina korišćenja prostora”, navode istraživači.

Prema najvjerovatnijem scenariju, ljudi koji su bježali od sukoba ili društvenih potresa u drugim dijelovima regiona presretnuti su kod Gomolave i ubijeni.

Ipak, arheolog Mario Gavranović smatra da situacija nije tako jednostavna: “Ovo ne liči na klasično pogubljenje neprijatelja ili rivalske zajednice”.

Masovna grobnica nalazi se na vrhu mnogo starijeg naseljenog humka koji dominira ravničarskim pejzažom i predstavlja upečatljiv lokalni orijentir. Tijela su pažljivo položena u plitku kružnu jamu prečnika svega tri metra. Pronađene kosti goveda i ovaca ukazuju na to da je sahrana bila praćena obredom, vjerovatno prinošenjem hrane ili žrtvovanjem životinja. Među kostima su otkriveni i lični predmeti poput fibula, prstenja za kosu, narukvica i prstenja, što znači da tijela nisu opljačkana.

“Da je cilj bio samo uklanjanje rivalske grupe, to se ne bi radilo na ovaj način”, ističe Gavranović.

Pojedini istraživači smatraju da je pokolj imao ideološku ili simboličku dimenziju. Žrtve su odabrane i njihova tijela su, na vrhu humke, pažljivo izložena na način sličan javnom prikazivanju dragocjenosti ili ratnog plijena, koji se potom uništava kako bi se demonstrirala moć i bogatstvo. U vremenu društvenih nemira, to je mogla biti poruka upućena potencijalnim protivnicima.

Dodaju da je izbor žena i djece možda bio svjesna strategija usmjerena ka uništavanju temelja rivalskih zajednica.