Oči peku, nos curi, a grlo svrbi

Alergijski rinitis- ova bolest je problem u cijelom svijetu. Njeni simptomi nalik su prehladi: učestalo kihanje, začepljen nos, curenje vodenog sekreta iz nosa ili cijeđenje sekreta u ždrijelo, svrbež i crvenilo nosa i očiju, peckanje i suzenje očiju, nadražajni kašalj i grebanje u grlu.

Kada posumnjati na alergiju

Postojanje dva ili više ovih simptoma koji traju duže od jednog sata tokom dana bude sumnju na postojanje alergijskog rinitisa. Alergija se manifestira na očima u 40-70 procenata bolesnika zbog postojanja refleksa koji povezuju nosnu sluznicu i spojnicu oka neuralnim mehanizmima, kao i zbog direktnog kontakta alergena sa spojnicom oka. Očni simptomi izraženiji su u bolesnika sa sezonskim rinitisom.

Alergijski rinitis smanjuje koncentraciju, izaziva glavobolju, nervozu i umor, utječe na radnu sposobnost i ponekad onemogućava praćenje nastave.

Simptomi mogu biti i blagi pa ne ometaju svakodnevne aktivnosti ili umjereni do teški pri čemu se narušava kvalitet života (negativan utjecaj na spavanje i odmor, simptomi ometaju učenje i produktivnost na poslu, troškovi liječenja su visoki).

Jačina simptoma varira od godine do godine iz zasad neobjašnjivih razloga, ponekad neovisno o koncentraciji polena u zraku. Često je alergijski rinitis udružen s drugim bolestima gornjih dišnih putova poput upale sinusa, uha ili s nosnom polipozom.

Glavni oblici alergijskog rinitisa

Alergijski rinitis se može podijeliti na:

– povremeni ili intermitentni (simptomi se pojavljuju rjeđe od 4 dana u sedmici i manje od 4 sedmice godišnje) i povezan je s raznim vanjskim alergenima poput polena trava, stabala i korova;

– stalni ili perzistentni (simptomi traju više od 4 dana sedmično i više od 4 sedmice godišnje) koji je najčešće uzrokovan kućnim alergenima poput grinja, prašine, plijesni i dlaka kućnih životinja, a obično je jače izražen zimi.

– ARIA smjernice (od engl. Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma) dijele alergijski rinitis s obzirom na postojanje ili nepostojanje simptoma vezanih uz poremećaj funkcija i emocija (smetnje spavanja, smetnje u dnevnim aktivnostima, smetnje u školi ili na poslu) na blagi i umjereni/teški alergijski rinitis.

Mjere prevencije

U liječenju se koriste preventivne mjere i terapijski postupci. Važno je znati da svi lijekovi mogu samo kontrolirati simptome bolesti, ali je ne mogu izliječiti. Stoga se treba usmjeriti na olakšanje i kontrolu simptoma bolesti.

Prije svega treba izbjegavati alergene:

1. izbjegavanje boravka i osobito fizičkih aktivnosti na otvorenom prostoru za vrijeme velike koncentracije polena u zraku,

2. smanjivanje koncentraciju grinja u domu (osobito u spavaćoj sobi),

3. uklanjanje tepiha, tapeciranog namještaja, teških zavjesa, pernatih jastuke, kao i korištenje posebnih prekrivača za madrace,

4. pranje rublja i posteljine na temperaturama iznad 60 °C,

5. redovno prozračivanje prostorija.

6. U najbolje preventivne mjere spada i dojenje majčinim mlijekom novorođenčadi barem prvih šest mjeseci.

Postoji još niz mjera koje treba poduzeti – prije izlaska iz zatvorenog prostora ušmrcati preparat koji štiti sluznicu nosa; nakon izloženja vanjskim alergenima skinuti odjeću, istuširati se, ispirati nos fiziološkom otopinom ili slanom vodom.

 Liječenje – imunoterapija

Najbolji način da se promjeni alergijski status organizma tj. da se djeluje etiološki, a ne samo simptomatski, jest specifična imunoterapija (SIT). Pri tome je najvažnije da je prisutna monosenzibilizacija, dakle da postoji preosjetljivost na jednu grupu polena ili na jedan cjelogodišnji alergen.

Najbolji rezultati imunoterapije postižu se pri alergiji na polen trave ili na grinju iz kućne prašine. Ranije se koristio potkožni način aplikacije alergena, no danas se primjenjuju otopine alergena ispod jezika.

Takvom sublingvalnom primjenom alergena nema potencijalnih opasnih sistemnih alergijskih reakcija. Nakon provedene imunoterapije kod većine bolesnika alergijske tegobe se smanjuju i prorjeđuju, a kod nekih potpuno nestaju.

Medikamentozno liječenje

Kad primjena preventivnih mjera nije dovoljna, a imunoterapija se ne može primijeniti, provodi se medikamentozno liječenje. U liječenju se upotrebljavaju različiti lijekovi u obliku tableta, kapi ili sprejeva za nos te injekcija: dekongestivi, antihistaminici, kortikosteroidi, kromoni, antikolinergici te antileukotrijeni.

Najviši stupanj preporuke postoji za primjenu intranazalnih kortikosteroida – u nosnim sprejevima: flutikazon, mometazon, budezonid i beklometazon. Oralni antihistaminici (uzimaju se na usta) bolji su od intranazalnih antihistaminika i antileukotrijena, a manje učinkoviti od intranazalnih kortikosteroida.

Ako prevladavaju simptomi sekrecije iz nosa izbor je antihistaminik, antileukotrijen i intranazalni kortikosteroid, a ako prevladavaju simptomi začepljenosti nosa lijek izbora je intranazalni kortikosteroid.

Bioraspoloživost intranazalnih kortikosteroida je mala (manja od 0,5 posto), što bitno smanjuje opasnost od sistemnih nuspojava, a valja ih primjenjivati uvijek ujutro jer tako najmanje utječu na prirodni ritam lučenja vlastitih kortikosteroida.

Sve navedene lijekove spominju stručni časopisi, ali mnogi od njih nisu dostupni u našim apotekama.

Alergijski rinitis je, nažalost, hronična bolest, ali zahvaljujući razvoju lijekova ne mora nužno umanjiti kvalitet života. Kako bi bolesnici živjeli “punim plućima” trebaju biti upoznati sa karakteristikama bolesti i načinom primjene lijekova i mjerama kontrole okoliša. Posebno treba izbjegavati ambroziju i druge potentne alergene te redovito pratiti bioprognozu s alergijskim semaforom.

Rinitis, a nije alergija

Nealergijski rinitis obuhvata cijelu jednu skupinu u koju spadaju

1. infekcijski, idiopatski ili vazomotorni rinitis,

2. rinitis izazvan lijekovima,

3. rinitis izazvan hormonalnim disbalansom (pubertet, hipotireoza, oralni kontraceptivi)

4. rinitis izazvan anatomskim promjenama (devijacija nosnog septuma, hipertrofija adenoida (treći krajnik), polipi nosa, strano tijelo, kongenitalna atrezija).

Kihavci i slinavci

Prema fenotipu alergijski rinitis se dijeli na kihavce ili slinavce te na začepljene:

1. kihavci i slinavci – kihanje u napadima, iz nosa uvijek prisutan vodenasti sekret, često svrbež nosa, rijetko začepljenost nosa, tegobe jače izražene pri buđenju sa poboljšanjem tokom dana i ponovnim pogoršanjem navečer, često prisutne smetnje na očima.

2. začepljeni – kihanje rijetko ili nikako, curenje iz nosa rijetko ali često sekrecija straga u ždrijelo, bez svrbeža nosa, začepljenost nosa obično vrlo teška, simptomi prisutni tokom cijelog dana uz noćno pogoršanje, rijetko prisutne smetnje na očima.

Avaz