Od kacige, tanjira, pribora za nargilu do alata, sve na pijaci: “Za 30 godina se mnogo promijenilo, mladima ovo ne preporučujem”

Pijaca je oduvijek bila više od mjesta razmjene robe, to je prostor susreta, pregovora i svakodnevnih priča koje oslikavaju život jednog grada. U Sarajevu, pijace i buvljaci imaju posebnu težinu. 

Između tezgi prepunih voća, povrća i raznovrsne robe, odvija se živa ekonomija koja mnogima predstavlja jedini izvor prihoda. Dok veliki trgovački lanci nude uniformisanost, pijaca nudi lični kontakt i kulturu pregovora koja polako iščezava.

Decenije truda 

Za mnoge trgovce, ovo nije samo posao već sudbina. Jedna od njih je i naša sagovornica koja se trgovinom bavi već tri decenije, a koju smo zatekli na jednoj od sarajevskih pijaca. Njene riječi najbolje oslikavaju transformaciju ove profesije.

– Na pijaci radim 30 godina. Trideset godina razlika koje se iz dana u dan mijenjaju. Ovo danas nije ni blizu nekadašnjeg – započinje svoju priču, dodajući da su uslovi rada često na granici izdržljivosti. 

Dok se mladi okreću modernijim zanimanjima, Ešefa ističe da joj je ovo primarni posao, te da živi od pijace.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prodavačica Ešefa. Avaz

Pitanje održivosti pijace danas je kompleksnije nego ikad. Trgovci se nalaze u svojevrsnim “makazama” između nabavnih cijena i kupovne moći građana. Naša sagovornica ističe nevjerovatan nesrazmjer koji direktno udara na njihovu zaradu:

– Nabavne cijene se povećavaju gotovo svakodnevno, a tu je i solidarnost s kupcima, trgovci često zadržavaju stare cijene kako bi zadržali mušterije. I na kraju da je cijena nabavke danas neuporediva s prijašnjim cijenama – navodi sagovornica.

Povjerenje kao valuta

Ipak, u moru ekonomske neizvjesnosti i konkurencije supermarketa, pijacu u životu drži ljudski faktor. To nije samo trgovina robom, već trgovina povjerenjem.

– Imam stalne mušterije. Stekla sam stalne klijente – kaže nam Ešefa, naglašavajući da se odnosi grade godinama. Zanimljiv je i njen osvrt na kolege, u svijetu gdje se svi bore za marku više, na sarajevskoj pijaci još uvijek vlada duh zajedništva.

– Konkurencija je zdrava. Svi smo mi tu da radimo – zaključuje ona.

Iako pijaca ostaje važan segment lokalne ekonomije i kulture, naša sagovornica je realna kada je u pitanju budućnost ovog poziva. Težina rada, vremenske nepogode i nesigurno tržište čine ovaj posao neprivlačnim za nove generacije.

– Ne preporučujem djeci i mladima ovaj posao – iskrena je naša sagovornica.

Na kraju dana, kada se tezga prekrije i računi svedu, ostaje samo nada u ono osnovno što čovjeka drži u pokretu. Njena poruka za kraj je kratka, ali suštinska za svakog ko hljeb zarađuje pod vedrim nebom:

-Bože zdravlja.

Avaz